Blog - Cijena - prvi dio

Cijena - prvi dio

Cijena

1. dio

Marija je ponovno pogledala ponudu. Ono što ju je mučilo bile su implikacije ako bi prihvatila njegove uslove. Sedmica dana u Beču, pokriveni svi troškovi, uključujući naknadu za putovanje.

Utonula je razmišljajući u svoje jastuke na kauču starom preko deset godina kao što je bio i ostatak namještaja desetljećima star. Povukla je pocjepani prekrivač preko koljena dok joj nije prekrio usta. Njezin je dugačak uzdah više djelovao u smislu da zagrije jezu koja se uvukla ispod tkanine i oslobodi je napetosti koja joj se probijala oko njenih ramena.

Ali tanka tkanina nije bila dovoljna. Ništa ustvari nije bilo dovoljno. Njezin posao u obrazovanju bio je plaćen nešto više od minimalne plaće, što bi joj moglo pomoći da sebi priušti određeni luksuz poput grijalice prostora ali ako bi joj ikad dali četrdeset radnih sati sedmično koje su joj obećali.

Zbog toga je ova ponuda blistala pod prigušenim svjetlom njene radne lampe, zvučala je previše prokleto dobro da bi bila istina. Ona nije bila Pepeljuga i ovo nije bila baš prilika za bal, a njen život bio je sve samo ne bajka.

Prstima je pregledala papir, gust i formalan, poput čovjeka koji ga je poslao. Može li to ona učiniti? Da li bi se zaista mogla pretvoriti u Vivian, svog sada ironičnog heroja dok je bila tinejdžerica koja se borila nakon smrti svojih roditelja? Crvena balska haljina, unajmljeni nakit koji bi se mogao iskoristiti za operaciju koja joj je trebala i udomiti je pet godina ako bi je založila. Richard Gere u bijeloj limuzini.

Opet, predobro da bi bilo istinito. Nije se mogla tako podvoditi. Čak ni kada bi joj taj novac doveo do velike razlike u kvalitetu njenog života.

Jebi ga. Jedino što bi bilo nemoguće od prihvatanja ponude bilo bi odbiti je. Zgrabila je jastuk i pritisnula lice, vrišteći zbog nepravde što joj se nudi sve u paketu koji nije mogla prihvatiti.

Telefon joj je zazujao na bedru. Zavukla se ispod pokrivača i odazvala se na poziv.

"Gdje si ti? Zvučiš kao da te je progutao kit. "

"Zašto kit? " Njezin najbolji prijatelj Igor, predavao je u istoj školi gdje i ona.

„Zato što sam upravo napisala članak o tome kako se grbavi kitovi oporavljaju i sve su sigurniji od ugroženosti. To mi je bilo na umu. ”

"Samo kažem, u našoj divnoj maloj državi vjerovatnije je da se lavina spustila s planine i proždrla me cijelu. "

„Dobro. Lavina. Moram li te doći spasiti? "

„Ne. Dobro sam. Upravo pokrivena na mom kauču. "

"Valjati se? "

"Možda. Jučer sam dobila zanimljiv prijedlog. ”

„Opaa. Slušam. "

„Hoću kada prestaneš koristiti takav način svog razgovora. Imaš doktorat pa prema tome i ponašaj se tako. "

"Ti si buzzkill. Hajde pričaj mi prije nego mi daš ocjenu koja slama dušu, a koja je daleko ispod mog potencijala. "

Marija je Igora izvjestila i ispunila misterioznim muškarcem u fino skrojenom odijelu koji se dan prije pojavio u školi.

"Vidio sam ga. Bio je baš ono privlačan, djevojko. ”

„Da, možda. Ali grubost bi bila podcjenjivati ga. "

Zadatak joj je bio da ga posmatra, shvatila je da nije dovoljno plaćena da se brine o čudnim i živahnim starijim muškarcima. Tako nešto raditi sa djecom OK i to je sasvim u redu jer znamo kakva su djeca. Došao je s bitnim razlogom vjerovatno. Ali zašto su njena ravnateljica i njen šef mislili da je ona prava osoba za tako nešto.

"To je zato što se potajno maziš", odvrati Igor.

Nastavila je pričati Igoru kako je ugovor došao u njen posjed. Kako ju je muškarac pozvao na večeru, a ravnateljica Mira je faktički prisilila da ode. Očito je muškarac u odijelu bio investitor jer se ona ne bi tako inače ponašala.

Posljednji dio bilo joj je najteže objasniti. Jedne je minute bila na večeri pijuckajući čašu skupocjenog vina koje je koštala skoro koliko i njezina mjesečna stanarina.

Sljedećeg je trenutka prebacio kovertu preko stola i zamolio je da je pročita i odgovori u sljedeća dvadeset i četiri sata. Između škole i večere sastavio je nekoliko listova papira koji su prijetili da će joj promijeniti život. Imala je još osamnaest sati i nije bila bliže odluci što će dovraga učiniti.

„Pa, ​​šta kaže ugovor? Je li ti ponudio posao? Marija, recimo da te zamolio da radiš za njega i dat će ti milione koje zaslužuješ. Ne zaboravi na nas male ljude kad postaneš poznata. "

"Zapravo nisi daleko od toga što si upravo rekao. " Rekla mu je zadnji dio u jednom dahu, prenoseći ga kao da nije velika stvar. Kao da je stalno dobivala takve unosne ponude.

"Čekaj čekaj. Čekaj. Tražio je da odeš s njim u Beč na nedelju dana? I on plaća sve? Hoće li te nahraniti i napiti, a zatim ti i platiti povrh svega? "

"To je uglavnom suština", rekla je. Kad se Igor tako izrazio i nije zvučalo onako sumnjičavo i bila je na korak bliže da prihvati ponudu, proklet bio moral.

„Igore sjeti se da sam ga upoznala i bila sa tipom za koga pridjev ružan nije adekvatan da bi ga neko tako opisao. Čak da je i lošije bio obučen ne bi se tako mogao opisati. "

Marija se prisjetila kako je njezino tijelo reagiralo kad se približila neznancu u restoranu. Želudac joj se okrenuo, vrućina se skupila u trbuhu, a gaćice su postale vlažne.

Vratilo joj se sjećanje na njegovu ruku kad joj je predao kovertu s ugovorom u restoranu. Ustao je nakon toga, uzeo račun sa stola i tiho se udaljio, ostavivši je da sama pogleda ugovor dok je još uvijek bila preplavljena seksualnom energijom koju do tada nikada nije osjetila. On ju je jednostavno privlačio poput magneta.

Njegov odlazak iz restorana ostavio ju je u čežnji. Ali zašto? Jer on je bio privlačan što se nje tiče. Svakako najrazornije zgodno muško dupe na koje je ikad bacila pogled. I nijedna halitoza ne bi je mogla odbiti od sve veće požude koja se širila iz trbuha prema međunožju. Sjetila se onog momenta kada se nagnuo da pita za studentsku tehnološku sobu, dah mu je bio vruć na njenom obrazu, a Mariji je trunka volje falila da ne okrene glavu i ne poljubi ga. Mirisao je na dim vanilije i cigare, a sve što je željela bilo je da ga okusi i otkrije kako bi se ti mirisi osjetili kada bi joj se vrtili oko jezika.

Šetali su, a on je provlačio priču o seksu, pomisao na to bio je jedan od razloga zbog kojeg se još nije mogla natjerati da kaže da. Šta bi mu mogla ponuditi, a da to on nije mogao naći u nekoj glumici ili bogatoj nasljednici? Ili još gore u nekoj privlačnoj i skupoj eskort dami. Neko ko je znao šta radi. Zašto li je baš nju izabrao? Učiteljicu koja si nije mogla priuštiti faktički za stanarinu. Sigurno je vođenje nekoga u Evropu u svrhe koje je naveo u ugovoru zahtijevale i neke osnovne set smjernice, smjernice koje su Mariji u potpunosti nedostajale.

"Ne znam", rekao je Igor izvlačeći je iz priče o prekomjernom sažaljenju. „Mislim da moraš ići. Šta ustvari možeš izgubiti? ”

"Hmm, mogu izgubiti moje dostojanstvo? "

„Dakle, tvoje dostojanstvo nije na prodaju. To je u redu. Ali ako ti nudi svijet na dlanu, uzmi to i drži svoje dragocjeno dostojanstvo pod ključem. Znaš ipak to nije po meni neki razlog da odustaneš. "

"Da Igore.. ali za novac? "

„Molim te, dušo. Promisli malo bolje, skontaj se, pa barem bi nešto izvukla iz tog vašeg dogovora. Svejedno, ovo je samo moje razmišljanje.. zaista moram ići, žurim. Javi mi šta si odlučila. "

Igor je spustio slušalicu, a Marija je sjedila ošamućena. Nekako ju je u toku desetominutnog telefonskog razgovora Igor ipak nagovorio na to. Izvukla je ruku iz pokrivača i zgrabila olovku i papire, povukavši ih nazad pod svoje sklonište od pokrivača. Stavila je svoj potpis na ugovor i okrenula broj naveden na dnu posljednje stranice.

Kad je muškarac odgovorio, zubi su joj zacvokotali, a njezina maca se stisnula pri pomisli da putuje sa tim hrapavim glasom s druge strane. Nešto u načinu na koji je govorio otključalo je dio nje koji je mirovao otkako se preselila u grad.

„Marija. Drago mi je. Nadam se da je ovo što zoveš dobra vijest za mene. " Izjava, a ne pitanje. Marija se pitala je li Pavo ikad dobio odbijenicu ili su mu žene poput nje same padale pred noge.

"Tako je. Ja sam za. "

Duboki izdah u slušalici rekao joj je da su njezine pretpostavke o njemu bile ako ne pogrešne, onda malo približne. Zadržao je dah.

„Dobro. Sutra ujutro ću doći do tebe i pokupiti te. "

Sutra? Ali sutra je bila nedjelja. Slijedi ponedjeljak, kada je morala predavati.

Osjetio je njezinu bojazan, obratio joj se prije nego što je imala priliku progovoriti.

„Razjasnio sam to s tvojim direktorom. Ona vjeruje da je to službeno putovanje i oslobodila te je obaveza tako da možeš krenuti. Vidimo se ujutro. "

Seronja. Pretpostavljeni, dominantni seronja.

„Čekaj. Pavo? "

"Da? "

"Šta da spakujem? "

„Samo pasoš. Ja sam se pobrinuo za sve ostalo. Naspavaj se. Naš je plan ispunjen Marija i treba da mi izgledaš svježe. "

Veza se prekinula i Marija je sjedila tu na svom starom kauču, zgrčena i drhteći, ovaj put ne zbog hladnoće u zraku. Marijin klitoris pulsirao je bezobzirnom željom da se glas vrati i uspava ga jezikom. Marija je gurnula ruku ispod pidžame kako bi smirila potrebu bez obzira na to što su joj prsti bili loša zamjena za onim za čime je zaista žudjela. Spavanje te noći nije bilo lako.

Sranje, pomislila je dok su joj se prsti pomicali i izlazili iz njene glatke mace. U čemu se zapravo zajebala?