Blog - Gospoda Dragica

Gospoda Dragica

Dobar dan, zovem se gđa. Dragica. Penzionerka sam i stara Zagrepčanka, a ne nekakva dotepenka. Dame se ne pita za godine, ali ja izgledam za svoje godine vrlo dobro, pa me nije sram reći da sam napunila u ožujku 61 godinu.

Radila sam kao učiteljica u školi i dan danas se sjećam kako su se dječarci bacali po podu samo kako bi mi mogli viriti ispod suknje. Živim već skoro šest godina sama otkako mi je suprug preminuo, a sin i kćerka odselili su u inozemstvu. Ne krivim ih jer nije lako preživjeti s mizernom plaćom ili mirovinom u glavnom gradu. Kćerka je bila vrijedna, pa je završila u roku fakultet. Usprkos njezinom trudu i radu, Hrvatska ima ekonomista na izvoz, pa je sreću potražila u Irskoj. Sin se više zafrkavao nego učio, ali ga je otac na kraju natjerao da izuči neki zanat. Maher je za popravljanje raznih strojeva, pa se snašao i on na dalekom sjeveru. Sinovi prijatelji uvijek su me zvali „teta Draga“ i redovito su vježbali desnicu pomišljajući na mene, ako me razumijete… Ma k vragu i sve, bit ću direktna – drkali su na mene. Prijalo mi je to jer sam imala muža koji je bio slabo zainteresiran za seks. Ja sam bila željna seksa svaki dan, a njemu se dalo tu i tamo. Najčešće vikendom prije spavanja. Odlučila sam vam ispričati svoju priču.

Nisam nikoga očekivala

Bilo je to prije četiri godine jedne tmurne i kišne subote. Ustajem se svaki dan oko šest ujutro kako bih vježbala sat vremena, a nakon toga pristavim kavu i napravim si omlet s povrćem. Nakon moje jutarnje rutine, sjednem u fotelju i upalim TV. Čula sam zvono na vratila i otišla otvoriti. Nisam nikoga očekivala, a poštar me subotom još nikada nije tražio.

„Dobar dan, je li Zvone kod kuće?“ – upitao me je neki momak za kojeg sam procijenila da ima oko 35 godina.

„Dušo, Zvonimira nema kod kuće, on je preselio u inozemstvo. Tko ga treba? Mogu li ti ja nekako pomoći?“ – odgovorila sam.

„Teta Dragica, zar me ne prepoznajete? Ja sam Goran. Išao sam sa Zvonimirom u srednju školu. Prije dva dana sam se vratio iz Katara. Tamo radim već godinama. Bio sam u blizini i sjetio se Zvonimira i odlučio na sreću pozvoniti. Možete mi dati njegov broj ili da ja Vama ostavim svoj?“ – bio je sav uzbuđen kada je sve to izgovorio.

„Joj, Gorane, pa nisam te prepoznala s tom bradom. Dođi srce unutra, kiša pada. Nećemo stajati tu vani da susjedi ne gledaju“ – pozvala sam ga unutra.

Pristao je popiti kavu, pa smo ugodno čavrljali

Udijelio mi je nekoliko komplimenata da izgledam barem 20 godina mlađe. Prijala mi je pažnja mlađeg muškarca. Iako mi po godinama može biti sin, počela sam s njim očijukati kao nekakva jeftina namiguša.

Sve se dogodilo u nekoliko sekundi. Prišli smo jedno drugome i svukli se. Strastveno me je ljubio i grlio po usnama i vratu. Jednom rukom me je držao oko struka, a drugom je gnječio moje velike sise. Kurac mu je htio eksplodirati i nije imao strpljenja da se popnemo na kat i legnemo u spavaću sobu. Bacio me je na kauč i raširio mi noge. Ugurao je svoj debeli kurac u mene i počeo me snažno i brzo nabijati.

„Je li dobro ovako, teta Dragica?“ – upitao me je.

„Je, dušo moja, jako dobro“ – odgovorila sam mu.

„Kako još volite?“ – zadihano je šaptao.

„Volim kako bi vi mladi rekli…z guza…“ – odgovorila sam kroz stenjanje.

Okrenuo  me tada svojim snažnim rukama i navalio na mene od iza. Jebao me je u pičku, a prstima išao oko moje guze. Uzeo je kremu sa stolića i počeo me mazati. Moram priznati da nisam nikada probala u guzu i cijela ta ideja me je dodatno još napalila. Gurnuo ga je u moju guzu bez pitanja. Nije bio niti nježan. Razvalio me je kao kurvu i napunio do podne još tri puta. Svršavala sam kao neka klinka.