Blog - Obiteljsko okupljanje

Obiteljsko okupljanje

Jeste li ikada čuli za The Addams Family? Jeste? The Addams Familiy pojavljuje u obliku stripa 1938., a o toj šašavoj obitelji snimljeno je nekoliko filmova i serija. Šteta što tvorac i autor cijele priče, karikaturist Charles Addams, nije upoznao moju obitelj. Ostao bi bez teksta.

Tko smo mi? Imućna obitelj s vilom strave na predivnom i smrtnicima nedostižnom Tuškancu. Jesmo li zagrepčani? Hell, no… Došljaci smo iz zapadne Hercegovine. Tata je na čelu jedne firme i flertuje s politikom. Kako ga opisati? Pokušat ću od slova O do slova Ž. Opsesivan, perverzan, razmažen, sarkastičan, švaler, tvrdoglav, uvrnut, vatren, zajedljiv i živčan. Kakva je moja majka? Ništa bolja. Od A do C opisao bih ju kao ambicioznu, bahatu i ciničnu. Iako za javnost ima lice humanitarca i stručnjaka za odnose s javnošću, zapravo je materijalno nezasitna i uživa biti u centru pažnje. Pobjegao sam glavom bez obzira od porodice kojoj nije važno na kojoj se strani zakona nalazi sve dok ima materijalnu dobit. Iako sam razmišljao da odem studirati u pomalo boemsku Rijeku, ipak sam se odlučio zaputiti u inozemstvo.

Jednom godišnje na Badnjak moram se pojaviti na vratima želim li i dalje živjeti privilegirano. Jabuka ne pada daleko od stabla… Iako ih osuđujem, ne želim raditi tri studentska posla i spavati u sobici od 9 m2. Kao svake godine, tako i ove, na razne riblje delicije, vino i kolače doći će sljedeća svita: tatina najstarija sestra i nećak za kojeg od 20011. sumnjam da ima Edipov kompleks, mamin brat u pratnji svoje dvanaest godina mlađe praznoglave žene i razigrani pomeranac Oscar. Njemu se jedino i veselim.

Psihički sam se pripremao za još jednu izvještačenu i napornu Badnju večer punu lažnih osmjeha, ali je večer završila poprilično zanimljivo. Tijekom predjela je nastupio red hvalisanja, a glavno jelo smo započeli tipičnim bockanjem. Moj ujak i tata prvaci su u tome. Kada su me počeli zafrkavati imam li curu odgovorio sam da imam.

„Kako se zove ta misteriozna cura? Koliko ima godina?“ – upitao me je tata.

„Zove se Robert. Svidjet će ti se. Isto ste godište“ – odgovorio sam.

Nastao je muk. Strina, ujna i moja mama su se prekrižile. Strina koja plazi po Međugorju odmah je počela mojoj mami govoriti o snazi i moći molitve i da poznaje nekog fratra koji će diskretno riješiti problem. Zadovoljno sam se smješkao u sebi. Tata je natočio valjda osmu čašu vina, pa je izvalio: „Sestro draga, ti si zadnja koja bi trebala posezati za nekim egzorcističkim metodama. Sjećaš li se svoje petnaeste godine? Kada sam te uhvatio u travi iza kuće s onim malom s kojom si išla u školu? Ma kako se samo zvala, nosila je uvijek bijele dokoljenke i bijelu košulju… Janja, zar ne? Ne… Ljubica!“

„O čemu ti to?“ – upitala ga je moja mama.

„Zašuti!“ – zagrmila je strina.

„Moja draga sestra ležala je u travu podignutih nogu i bez gaćica dok joj je školska drugarica cuclala klitoris“ – hladnim tonom odgovorio je moj otac.

„Nije bilo rada prstima?“ – našalila se ujna.

„Bilo je. Valjda se na početku izgubila u grmu. Kada se konačno snašla vidio sam da joj je gurnula dva prsta u pičku“ – odgovorio je posprdno moj otac.

„Ti mala začepi! Dao je tebi rad prstima moj brat! Priznaj da si poševio šogoru ženu!“ – sva crvena u licu vikala je moja strina dok si je sipala vino.

„Uvijek sam sumnjala da ste se kresnuli. Ispričaj nam do kraja kad si već započela tu temu“ – komentirala je moja majka.

„Nabila je mom bratu silikone u usta i sjela mu u krilo licem okrenuta prema njemu. Rukom si je uvela kurac u pičku i počela jahati rodeo“ – nastavila je moja strina.

„Pozovite i mene idući put“ – komentirao je moj ujak s cigarom u ruci.