Blog - Sreća

Sreća

Kažu moj je smijeh tako lagan i da treperi da čak i ja gotovo vjerujem u to. Biti šankerica priznajem čudno je za nekog nepokolebljivog introvertnog poput mene. Kao tihoj, nervoznoj osobi svoju radost pronalazim u samoći i nitko ko me bolje poznaje nije mogao predvidjeti da ću se redovito podvrgavati ovakvoj nerazumnoj interakciji s neznancima na radnom mjestu.

Čujem kako se vrata otvaraju i propuštaju unutra još jedno tijelo od kišovite hladnoće vani. Dok se vrtim unutar šanka, pokisla pridošlica izvlači stolicu na najudaljenijem kraju šanka. Još uvijek ne vidim lice zbog kapuljače i šala ali upečatljive grimizne rukavice koje vire iz crnih rukava upadaju mi u oči.

Sudeći po jakni pretpostavljam da je moja gošća s kapuljačom ženskog spola. Jednu po jednu izvlači jarkocrvene kožne rukavice sa svojih dugih prstiju i uredno ih stavlja u torbu. Odstrani lijepu sivu vunenu maramu s usta i prebaci je preko naslona stolice. Kad napokon povuče kapuljaču mokru od kiše, primijetim kako joj se kosa podudara s ispunjenom majicom ugljenom crne boje ispod kaputa. Mene uvlači u svoje okruženje kroz blago zamagljene naočale dok pokušava otkačiti kopču koja je steže u struku.

Tako sama sebe uhvatih kako je gledam da sam zaboravila koliko sam stavila citrusne votke u lim za mućkanje.

Opuštena i smirena, lijepa gošća zaglađuje strane sjajne kose i stražnjim dijelom ruke trlja završetak nosa.

Diše na usta, gleda niz nos, bori se s gornjim dijelom patentnog zatvarača. Nakon nekoliko dobrih potezanja sklizne patent zatvarač do bedara. Nisam sigurna može li me vidjeti bez naočala sve dok mi se nije nasmiješila.

"Odmah dolazim k vama". uvjeravam je, uzvraćajući joj osmijeh.

"Još uvijek je vani prilično gadno, zar ne? "

Sagnem se da otvorim hladnjak u kojem se stakleno posuđe hladi dok čekam da ona odgovori. Još jedna od najboljih stvari u vezi s ovim poslom je ta što uvijek mogu naći nešto raditi rukama ako već moram razgovarati s ljudima. Inače. šta bih radila sa svojim rukama, pitam se?

"Mrzim ovu glupu međusezonu", kaže ona. "Sada sam spremna za pravu zimu. "

Njen ton nije onakav kakav sam očekivala. Reže poput izoštrenog sječiva; čist, dubok i kontroliran.

"Pa, učinit ćemo sve što možemo kako bismo vam pomogli da zaboravite na to, barem na kratko", dodam, stavljajući jelovnik ispred nje. "Znate li što želite piti ili bih vam trebala dati minutu da se prvo ugodno smjestite? "

"Dajte mi možda minutu", kaže ona. Zatim, vraća na oči naočale s okvirom u rog, pogledam je u oči i. zaglavim tamo. Prstenovi oko njezinih zjenica nalik su podloškama od srebra koje joj upiru pogled.

" Moji slogovi su mi predebeli na jeziku i buljim u nju duže nego što bih trebala ali mislim da nije primijetila. Barem se nadam da nije primijetila. Tek kad počnem odvraćati pogled, postajem svjesna sjajnih srebrnih niti prošaranih gavranskom crnom bojom njezine ošišane kose.

"Mislim da se mozak prvo mora malo otopiti", dodaje ona. I dok se ona topi, ja se topim. Njezin tamni osmijeh ne širi se previše licem ali svejedno je dovoljan da gotovo ne ispusti čašu za martini iz ruke kad se spotaknu o vlastiti nožni prst žureći se natrag u šank.

I dok obavljam svoj posao šunjam se pogledom do srebrnooke žene. Žena zatakne kosu iza uha i pri tome otkri bisernu naušnicu i srednjim prstom gurnu tamne naočale malo više na mostu vitkog nosa. Odsutno tapka jednim tamno obojenim noktom po laminiranoj ploči ispred sebe.

Svaki joj je pokret fluidan i zanima me da li je doista stvarna. Koliko god mi se ta misao brzo pojavila, isto tako brzo prestanem misliti o tome. Zaista kakvo glupo razmišljanje. Naravno da je stvarna jer sjedi tamo.

Vraćajući se do šanka, krišom ispod oka pogledala sam na sivooku ženu dok sam prolazila pored nje. Dovoljno pažljivo pregledava jelovnik dok moj dugotrajni pogled ostaje neprimijećen dok prolazim pored nje.

Uplašim je kad se prebrzo vratim iza ugla da je pitam je li odlučila što želi piti. Trznu se i stavi jednu ruku preko grudi kao da pokušava spriječiti da joj srce ne izleti i obje smo se zasmijale na taj njen iznenadni gest. Ovaj put zdrav, prirodan smijeh. Iako još uvijek sa zebnjom zaokupljam ruke paljenjem svijeće u držaču ispred nje, izvinjavam se i ponavljam svoje pitanje.

"Mogu li dobiti. " njene ruke još uvijek su prikovane za jelovnik, okreće se naprijed-natrag na barskoj stolici.

Nagnem oba dlana u rub šanka i proučavam nagib njezina kraljevskog nosa. Ponovo gura naočale do mosta istim srednjim prstom. S istinskim strpljenjem čekam da donese odluku.

Čak je i način na koji se tako ležerno ponaša je očaravajući. A kad se njezine plamteće hladne sive oči sretnu s mojima, nekako imam osjećaj kao da prenosi hladnoću koju je unijela izvana ravno u srž mojih kostiju. Gotovo je nepristojno koliko je klišeizirano, ali te njezine oči zaista me bacaju na dupe. Čini se da metalni sjaj oko njezinih zjenica tinja u svjetlosti svijeća, a plamen mi se odbija kao žar između pepeljastog ugljena u kaminu.

"Ne znam zašto to mora biti tako teško. " kaže ona. Ponovno skide naočale naslanjajući se laktom na šank, nasloni bradu na dlan šake, zaglavi vršak nokta između dva zuba iščekivajući me.

Iz razloga koje ne mogu objasniti osjećam se primoranim da joj udovoljim. Prije nego što shvatim šta govorim, riječi se glatko spuštaju preko mojih usana. "Šta kažeš na staromodnog? "

Njezine obrve se pomaljaju i sakrivaju iza tamnog ruba šiške dok joj se brada polako podiže s dlana. "To mi je jedno od omiljenih pića", kaže ona s ivičastim osmijehom. "Kako si znala? "

Slegnem ramenima. "Sretno pogađanje izgleda. "

"Ne vjerujem u sreću. " Prekriži ruke ispod grudi i nasloni se na stolicu, gledajući me sa strane jednog đavolskog srebrnog oka. „Ali uzeću staromodnog, molim vas i hvala vam. ”

"Preferencija za Bourbon? "

"Ne znam. " Zastaje, stežući ručku naočala među zubima. "Pogodi. "

Ne namiguje, ali mogla bi nešto kontam.

Kad sam se vratila, ona baci pogled na bocu u mojim rukama i rastrese me tim svojim živahnim pogledom. „Ahhhh. Još jedna dobra pretpostavka. "

Ne znam zašto sam tako napeta ali obrazi me žare od ponosa što sam joj ugodila.

Pravim joj koktel točno ispred nje, tako da imam izgovor da je neprekidno gledam. Svaki sljedeći pogled, dah, metalni jon koji mi ona pošalje osvijetli mi još jedan red vrućih fluorescentnih svjetala pod kožom. Čini se da se ostatak sobe povlači i udaljava od nas. Brbljanje se raspada. Svijeća je jedino preostalo svjetlo. Proždire nas ugodan zagrljaj nekog simboličnog mraka.

Stvara toplu maglovitu vinjetu oko nas, lišenu bilo kakvog suvišnog prizora i zvuka. Gledam kako moja kašika udara o bokove stakla za miješanje, ali ne čujem kako njegovo signalno zveckanje prelazi preko zaglušujuće navale krvi koja mi zuji u ušima.

Izbjegavajući njezine oči, ne govorim ništa dok spuštam crni podmetač pored njezinih naočala i stavim čašu na njega.

Zahvali mi i uzima čašu jednom rukom, kažiprstom prikvačivši ukrasni ražanj. Podignuvši čašu do usana, ona stisne svoje isklesane bordo latice oko ruba i sagne cijelo tijelo u prvi gutljaj. Primjećujem lagano, zadovoljno naginjanje njezinih ramena dok se spuštaju prema podu. Ne ostavlja karminsku mrlju na rubu čaše. Besprijekorno.

"Savršeno je", kaže ona pažljivo vraćajući čašu na sredinu salvete. "Hvala ti. "

Oduševljena sam njezinom pohvalom. Ali ne mogu pronaći u sebi da kažem: "Nema na čemu", koliko god ona bila suptilna. Moje su riječi zaglavile negdje duboko u meni. Želim reći nešto pametno, otvoreno, privlačno. Ali iznenadni, teški početak mog povlačenja prema njoj sad me uhvati poput mreže strepnje. Ne želim razočarati.

Šta mi se dešava? To nije moj stil. Panika u vezi mog straha od odbijanja generalno je daleko snažnija od bilo koje intrige.

Jebi ga. Krenut ću na ovo zapanjujuće stvorenje, neka je moja tjeskoba prokleta. Najgore što se može dogoditi je da ona kaže ne.

Uzbuđenje odlučnosti pušta me poput živog srebra koji se penje po vrućem termometru. Osvrćem se prema njoj. Skenira boce iza šanka kao da joj je zapravo stalo do toga što imaju etikete. Krećem se prije nego što uspijem trostruko pogoditi sebe.

"Htjela sam te pitati želiš li šut? ", dok to izgovaram već sipajući karameliziranu zlatnu tečnost u par odgovarajućih čaša između nas.

"Pitam jer sam pretpostavila da bi možda bila spremna prihvatiti. "

Nije mi rekla ništa. Samo pomjeri pocrnjelu trešnju s kraja svog ukrasnog ražnja, a tamne usne ponovno joj se odmaknuše od zuba i pusti da joj se vraški osmijeh zadrži.

Kucnemo čaše i pozdravljamo toplinu vatrene vode u srži naših kostiju. Sunce joj izlazi još malo oko tamnih jamica njenih zjenica.

"Da li pušite? " pita ona.

"Ne. "

"Ni ja. Svejedno želiš? "

"Da. "

Umotani u kapute, izlazimo u jezivu tišinu utorka navečer u centru grada. Otkako je zašlo sunce, pala je prva navlažena pamučna plahta snijega, spremajući ulice za svoju prvu zimsku noć u sezoni. Ulične rasvjete boje naše sjene s kapuljačama u blijedo narančasto svjetlucavo plavo-bijelo tlo koje upija svaki naš korak. Primim je za ruku u rukavici i odvedem do zadnjeg dijela zgrade gdje se pušači vole sakriti na pauzama.

Ne vidim je jer mi je kapuljača eliminirala većinu perifernog vida; nježno stiskanje njezine ruke u mojoj uvjerava me da je još uvijek tu. Daaa ona je stvarna.

Zabijamo se u ćošak u kojem se spajaju dvije pregrade od cigle, skrivajući se u ograničenim sjenama. Valoviti trag sive pare koji miriše na sušilice i vruću prašinu prosipa se iz ventilacijskog otvora stvarajući prikladan džep kovitlajuće topline oko nas.

Oklijevam, pitajući se trebam li reći nešto kako bih ispunila tišinu ali pretpostavljam da to više nije potrebno. Ne mogu to objasniti ali postaje sve jasnije da tačno znam gdje ćemo završiti prije nego što uopće stignemo tamo.

Zagrli me rukavicom oko moje podlaktice, i osjećam kako joj vrelina ruke gori kroz rukav kaputa. Oči su joj dva srebrna prstena koji mi sjaje i poriv da je okusim je neodoljiv. Dozvala je nešto što sam zaboravila, ako sam ikad znala. Nikad nisam bila sigurnija u sebe.

Privučem je prema sebi i rastopimo se u poljubcima. Rubovi teške kapuljače spajaju se i stapaju, na trenutak nas sakrivajući od hladnoće u improviziranoj pećini. U mraku mogu osjetiti aromatičnu gorčinu na njenom jeziku.

Kad se počnem udaljavati od tog prvog poljupca, srce mi zatreperi i vrela jeza zatreperi mi niz vrat. Da ne znam bolje, rekla bih da sam vidila srebro koje mi se usijalo unatoč sjenama. Sigurna sam da je trik svjetlosti.

Odgurnem kapuljaču s njenog lica. Nos joj je ružičast, a naočale su joj zamagljene od pare naših uzdaha i sasvim je moguće najljepša žena na koju sam ikad položila usne. Moja se gola ruka hladi na vanjskom zraku ali obrazi su joj topli i prijatni.

"Ahhhh", istražujem njene oči tražeći potvrdu. "Pretpostavljam da želiš da ti poljubim vrat. "

Poljubila me dva puta prije nego što je potvrdila svoj odgovor.

"Uvijek pogađaš dobro. "

Uživam u tim osjećajima uspjeha.

Prihvaćam njen poziv i zabijam joj lice u vrat kako bih okusila više njenog mesa. Ukočila se samo da se opet otopi kad joj je moj hladni obraz sreo njezinu toplinu. Način na koji se smije, izaziva u meni divlje čudo. Osjećam se osnaženo njezinim sjajem. Ima li to uopće smisla?

"Divna si", kažem joj dok dolazim do zraka sva zadihana.

Klizne kožnim prstima rukavice između dugmadi na mom kaputu. "Pretpostavljam da biste možda željeli da vas dodirnem ovdje. "

"Mmmm. " Razdvajam revere kaputa i vodim je rukom prema mojim grudima, koja se nadimaju dok prstima prelazi po mojoj majici. Ona prati liniju od moje grudne kosti sve do uranjanja pod moje uho i hvata me za potiljak. Ponovno se naježim i rastapam se. "Tamo posebno. "

Njezin osmijeh je zločet prije nego što me ponovo poljubi.

Spuštam se skroz dolje, da uđem ispod ruba njezina kaputa. Moja ruka kreće se s oprezno poštujući tamu između njezinih nogu. Upoznajem toplinu koja zrači iz nje i prije nego što se približim dodirujući je.

"Pretpostavljam da bi voljela da radim nešto ovdje", šapnem joj u usta.

Ona promucka, a zatim zavrišta kad sam stavila svoj dlan na izvor njezine topline. Trljam se naprijed-natrag, pritiskajući joj šav tajica na konturi proreza, osječam natečenu kvrgu njenog klitorisa. Lice joj je savršenstvo kad joj se glava nagne i dah zastane. Postoji uzbuđenje u ovom koprcanju u mraku, u našem malom kutku svemira.

Baca mi ruke oko vrata i podiže jednu nogu da mi se otvori. Želim joj dati više, sve što joj mogu ponuditi. Naginjem se, pritiskajući je u zid kako ne bi mogla otpasti od mene. Uzvrativši mi poljubac, usisava moj jezik u maglu svojih usta. To je nemoguće ali osjećam se kao da je proždrla cijelo moje biće, povezujući nas. Toliko smo blizu da izgubim vlastiti dah kad ona zadrži svoj.

Vilica joj se otvori, a moj jezik izvire iz njenih kandži. Uprkos razlikama između nas, građa je očita i osjećam kako se uzdižem zajedno s njom. Njezina vlaga se upila kroz materijal do mojih prstiju.

Provlačim se rukom pored svake zavjese od materijala sve dok ne pronađem njezin pojas i ne kliznem dolje između njega i njenog svilenkasto glatkog mesa. Ona cvili, pritiskajući glavu u zid, dok joj klizim rukom niz prednji dio hlača. Nemoguće je mokra, pri samom dodiru me premazala svojim sokovima po prstima.

Prsti mi kližu gore-dolje između njezinih nabora dok se ne pokrijem njome. Uronim u nju jednom, dvaput, dublje. Njeni se bokovi na vrijeme ljuljaju prema mojim potiscima, potičući me da se ne pokolebam.

Izvučem se da zaokružim njezin klitoris, mekši i snužniji nego što imam s bilo kim prije nje. Ritmovi dolaze toliko prirodno, kao da sam je oduvijek poznavala. Dirnuta sam njenom otvorenošću prema meni.

Napetost koja zrači iz njenog tijela toliko zgušnjava zrak da mi postaje vruće u plućima. Njene srebrne oči zakolutaju se toliko u stražnji dio lubanje da bjeonjača postaje crna. Zastrašujuće je prekrasna.

Ona gunđa i stenje i jako me grize u moje rame. o moj Bože ljepoteeee!

Kao da je svoju vrtoglavicu prenijela na mene, kroz mene, okrećući svaki nervni završetak usijanim. Kao da je i njen orgazam postao moj. Osjećaj me tako potpuno obuzeo tako kada da mi se oči okrenu prema njezinima i sve se ugasi u momentu.

Odmahujem glavom, usta su mi suha, a noge su mi teške.

Protrljam rame i zgrabim dvije čaše sa šanka dok s neobjašnjivim uvjerenjem odlazim na drugi kraj šanka u kojem sjedi usamljena žena.

Gleda me svojim čeličnim očima i široko se smiješi kao da već točno zna što ću reći, ali to me ne sprečava da to kažem.

"Da li želiš prenoćiti kod mene? "