Blog - Činila je čuda

Činila je čuda

Ne mogu vam točno reći koje je to godine bilo. Uvijek sam imao problema s određivanjem točnih vremenskih intervala i uvijek sam kasnio u školu. Jednom sam tako umjesto na prvi sat došao na treći i sa čuđenjem promatrao kako svi već sjede na svojim mjestima. Zakasnio sam, naravno, i na svoje vjenčanje, no o tome vam sada neću pričati jer je tema potpuno drugačija. Dakle, te meni trenutno nepoznate godine sam sa dva svoja najbolja prijatelja ljetovao u malom istarskom gradiću. Svuda oko nas je bila idila, mogli bi reći kao da smo se konačno dokotrljali do raja. Sve je bilo kako treba, od hrane do prekrasnih plaža, no falila je Eva. Izlazili bi navečer po lokalnim restoranima i okretali očima kad smo vidjeli kakve sve ružne žene prolaze kroz grad. Da, stajali smo i na uglu potpuno sami i neispunjeni. Za sve prave muškarce život nema smisla ukoliko pored njih nema reprezentativnih pripadnica samo nominalno slabijeg spola. Već smo pomišljali da se spakujemo i odemo negdje drugdje kad je pojavila ona, ljepotica nad ljepoticama i još k tome i sama. Sjela je nasuprot našeg stola i nas trojica smo u istom trenutku počeli buljiti u njezino savršeno tijelo. Rekao sam kako želim da bude moja, a isto su istovremeno prozborila i dva prijatelja. Na kraju smo se dogovorili da svi zajedno pokušamo dobiti njezinu milost, pa neka pobjedi onaj kojeg će ona sama izabrati. Konačnu odluku smo ovjerili s velikim čašama punim najboljeg i najhladnijeg piva.

Već iste večeri je počelo naše natjecanje i svi smo se jako trudili da ostavimo što bolji dojam. Na krajnje suptilan način smo započeli razgovor s njom i uskoro završili svi četvero za istim stolom. Bili smo duhoviti i šarmantni, nasmijavali je i prvoklasno zabavljali. Kad smo se oko dva sata iza ponoći sva trojica našli u našim apartmanima mogli smo konstatirati da je sve dobro prošlo, no da istovremeno djevojka nije iskazala veću naklonost niti jednom od nas. Slična situacija se ponavljala i sljedeća dva dana i na kraju smo već počeli dizati ruke od svog plana. Izgleda da je prijateljstvo s njom maksimum što smo mogli postići. I onda se dogodilo čudo, negdje iza ponoći je sama predložila da se odemo zabavljati kod nas. Nismo vjerovali svojim očima kad smo je uskoro u našem iznajmljenom prostoru vidjeli kako se polako skida i počinje grliti jednog za drugim. Nije dugo trebalo i svi smo bili goli. Ona je bila redateljica čitave predstave i trudila se da svakog od nas što više zadovolji. Bilo je trenutaka u kojim smo sva trojica na neki način bili u njoj, jednostavno cura je bila izuzetno talentirana i činila je čuda. Prije nisam previše obožavao grupnjake, no ovaj je bio nešto posebno što neću zaboraviti do kraja života. Ova cura je bila seksualni fenomen, te vještine se ne uče, s njima se rađa.