Na mostu

Dva tjedna prije Badnjaka počela sam razmišljati o samoubojstvu. Znam što mislite. Za svaki problem postoji rješenje, moja duša bi mogla završiti bilo gdje drugdje osim u raju, a članovima obitelji nanijela bih tešku emotivnu bol i sramotu. Zašto razmišljam o samoubojstvu? Tijekom ljeta sam saznala da vrtić u kojem radim se zatvara i ostajem bez posla nakon više od deset godina rada s dječicom. U rujnu sam završila u roku tjedan dana na cesti s koferom jer je moj najmodavac prodao stan. Zvala sam dečka, ali mi se nije javljao. Brojala sam kovanice po džepovima i sjela na autobus da me odveze do njegovog stana. Zvonila sam na portofon i uporno ga zvala, ali nije bilo odgovora. Kako je počela kiša, odlučila sam ga čekati. Nakon skoro sat vremena vrata haustora su se otvorila i on je izašao s našom zajedničkom prijateljicom zagrljen. Vidjeli su da sjedim na koferu ispod starog hrasta, a oni su samo hladno ušli u njen automobil.

Kako imam još uvijek vitalnu baku u Austriji, odlučila mi je pomoći. Uplatila mi je deset tisuća kuna na račun i rekla da pronađem čim prije stan i posao. Istog dana našla sam jedan mali i pomalo neugledni podrumski stan. Iz dana u dan gledala sam kako mi se svota na računu smanjuje, a nisam mogla pronaći posao. Dijelila sam neke letke cijeli dan za svega tristo kuna. Kada smo ušli u prosinac svi oko mene su se veselili blagdanima, pričali o kupovini poklona, okupljanju obitelji i proslavi Nove godine. Dok će drugi uživati u tortama, kolačima i purici s mlincima, ja ću jesti prazna peciva iz obližnje pekare.

Odlučila sam na Badnjak nekoliko minuta prije ponoći skočiti s mosta, a došla sam na odabrani most dvadeset minuta ranije da skupim snage. Svi će biti kod kuće ili na misi, pa nitko neće na mene obraćati pažnju. Obukla sam dugi zimski kaput, crne čizme s krznom, kapu i rukavice i došla do mosta. Rijetko kada bi neki automobil prošao pokraj mene. Stala sam kraj ograde i gledala u mirnu vodu. Razmišljala sam o padu. Hoće li me boljeti? Što će se desiti? Brisala sam suze i spremala se za skok. Primijetila sam da je jedan automobil stao i da je iz njega izašao visoki muškarac bez jakne. Rekao mi je da zna što pokušavam i da mi to neće dopustiti. Vikala sam da ga ne treba biti briga što drugi rade i neka se vrati u automobil i požuri zagrliti obitelj u ponoć. Rekao je da nema obitelj. Nešto je u njegovom glasu bilo smirujuće. Možda sam mu željela vjerovati da će sve biti u redu. Maknula sam se od ograde i potrčala u njegov zagrljaj. Ušli smo u auto i rekao mi je da će me odvesti kod sebe u stan. Saznala sam tijekom vožnje da se zove Zvonimir i da ima 38 godina. Živi sam na zadnjem katu nebodera i ima lijep pogled na grad. Radio je do kasno u jednom restoranu gdje je počeo kao konobar, a s vremenom postao voditelj. Godio mi je razgovor. U malom podrumskom stanu nisam imala niti radio niti televizor.

Kada smo došli kod njega rekao mi je da skinem sve sa sebe jer mi je odjeća bila mokra, a malo se i osjetio miris vlage i podruma. Rekao mi je da će ići sa mnom u kupaonicu da se skinem i otuširam da bude siguran da si neću nešto napraviti. Skidala sam se polako i ušla pod tuš. Topla voda me je zagrijala, pa sam počela trljati sise i noge. Vidjela sam da se napalio. Skinuo se i došao za mnom pod tuš. Pritisnuo me je na pločice i jebao. Kako mi je nedostajala žestoka ševa. Stenjala sam jako i molila ga da mi razvali pičkicu. Svršili smo oboje nakon par minuta.

Zamotali smo se u ogrtače i legli na kauč. Pogledali smo se i nasmijali. Rekao je samo: "Kakva noć! " Nakon nekoliko minuta zgrabio me je i dohvatio svoj smeđi kožni remen. Prebacio me je kao dijete preko koljena i naredio mi da brojim do pet. Prvi udarac remenom bio je snažan, a ja sam kroz suze vrisnula 1.. Drugi udarac bio je blaži, ali svejedno snažan. Nakon trećeg udarca molila sam ga da stane. Kada sam dobila svih pet udaraca rekao mi je da će me svaki put kazniti kada mi padnu na pamet neke pesimistične misli. Idući mjesec zaposlio me je u administraciji jednog hotela kod svog rođaka, živimo zajedno i uskoro očekujemo blizance.