Blog - Priča o meni

Priča o meni

Uvalila mi je jezik u usta i počela masirati moj, a zatim me je lagano grickala za donju usnu. Ne znam ni sam kako smo se našli iza restorana u mom autu. Iako je već prošla ponoć, mogao nas je svejedno netko vidjeti. Osoblje bi pričalo, a gosti bi se zgražali, ali usprkos tome nisam mogao maknuti pogled s bujnih grudi nepoznate mlade dame. Zajašila na zadnjem sjedištu, a naredila mi da joj pomaknem gaćice. Igrao sam s rubom čipke još nekoliko trenutaka, a zatim sam joj pomaknuo gaćice u stranu i gurnuo prste u nju. Bila je vlažna, uska i topla. Bila je spremna za mene. U sljedećih nekoliko sekundi otkopčala je moje hlače i remen i podigla je guzu da se može namjestiti na njega. Laganim je pokretima išla gore-dole po mom tvrdom kurcu koji je iskreno rečeno bio željan mlade pičke. Uvijala se i stenjala, a kada se počela nabijati na njega do jaja i grčiti, uzela je moju desnu ruku i stavila na svoja usta. Osjetio sam da svršava. Zagrizla je moju ruku dok ju je orgazam tresao. Gledati prelijepu mladu ženu kako svršava je rajski prizor. Bio sam toliko uzbuđen, da mi je kurac zamalo eksplodirao. Ne moram vam niti opisati koliko je bio dignut i tvrd. Svršio sam te večeri po njenim grudima i licu. Znao sam da neće biti raspoložena za maženje i razgovor. Nakon ševe mi ne želi ostaviti svoj broj niti svoje ime. Nazove taksi ili sjedne u svoj crveni sportski automobil i nestane.

Prvi put smo se tako poševili u siječnju 2015., zatim dva puta u travnju 2015., a u ožujku 2016. samo mi ga je popušila. Sada je bio lipanj 2017. i bilo je već vruće. Sve što sam znao o mladoj dami je broj cipela i haljine. Na štiklama sam vidio broj 37, a na haljini veličinu S. Voljela je skupe stvari. Vozila je dobar automobil, na ruci je imala skupi sat, a na nogama uvijek Pradine cipele ili čizme do koljena. Prepoznao sam jednom i popularnu LV torbu jer sam svojoj kćerki istu takvu kupio kada je maturirala.

Ne znam koliko moja misteriozna jebačica ima godina, ali rekao bih ne više od trideset. Bio sam siguran da sam barem dvadeset godina stariji od nje. Imao sam sina njezinih godina. Bivšeg nogometaša Luku, a danas uspješnog menadžera koji svoje poslovne sastanke uvijek organizira u mom restoranu. Ja sam vlasnik jednog poznatog restorana, uživam u svom poslu, ali i obiteljskom životu. Supruga radi kao javni bilježnik, a kćerka nas je sve iznenadila odlukom da želi studirati u Splitu. Oduvijek je voljela more, sunce i sol u kosi, a mrzila goli asfalt.

Tog lipnja sin je okupio obitelj i par prijatelja i rekao da se ženi. Ispričao nam je sve o svojoj djevojci Alini. Saznali smo da joj je majka rođena u Rusiji, a da joj je otac iz Ljubljane. Ima i hrvatske korijene po baki Mariji koja je pak rođena u Zagrebu. Navodno je jako vezana uz baku koju redovito posjećuje u staračkom domu u centru Zagreba. Alina je djelovala po Lukinoj priči uistinu impresivno. Govorila je tečno ruski, slovenski, hrvatski, srpski, engleski i poljski, pa nije neobično da je odabrala karijeru prevoditelja. Supruga, kćerka i ja upoznali smo ju već idući dan. To je bila ona. Djevojka koja uvijek nosi Pradine cipele.