Blog - Prvi advent s mojim unukom

Prvi advent s mojim unukom

Pozdrav svima! Moje ime je Marija, imam 52 godine, ali me svi zovu „moderna baka Mary“. Vjerojatno sam zaradila taj nadimak jer sam profesorica engleskog jezika. Kada sam imala nepunih 17 godina, moji roditelji, uža i šira rodbina, susjedi, pa čak i ja sama, mislila sam da nikada ništa od mene. Zašto? U Čakovcu se davne 1985. godine održavala jedna malo veća fešta. Općenito govoreći, Međimurci i Međimurke, veselog su duha. Volimo popit, pojest, zapjevat i zaplesat. Na toj fešti sam upoznala jednog simpatičnog Zagrepčana Zorana. Ja sam imala 16 godina, a on 18. Nakon nekoliko čaša gemišta nagovorio me je na maženje. Brzo sam se prepustila njegovim dodirima i poljupcima, pa mi je podignuo suknju i ušao nabreklim kurcem u mene. Bilo je kratko, ali slatko. Ostali smo u kontaktu i slali si redovito pisma. Nakon pet mjeseci kako sam vrlo visoka i mršava, moja mama Božica primijetila je da nešto nije u redu sa mnom. Odvela me na pregled i prije nego što je zatražila medicinsku sestru čašu vode da dođe k sebi od šoka, liječnik nam je potvrdio da sam trudna. Za manje od četiri mjeseca proslavila sam rođendan i rođenje sina Petra.

Kada je Petar navršio tri godine, odlučila sam ga povjeriti svojim roditeljima jer sam na nagovor Zorana preselila u Zagreb i upisala fakultet. Vjerojatno me to čini groznom majkom, ali kako su godine prolazile, sve sam manje razmišljala o Petru. Posvetila sam se prvo zajedničkom životu, a potom i braku sa Zoranom. Fakultet me je iscrpljivao jer sam imala stalno vježbe i predavanja. Trud se isplatio jer sam nakon dugog i trnovitog puta postala i prevoditeljica. Posvetila sam se karijeri, a odnos s Petrom je gotovo posve zahladio. Zoran se trudio s njim održavati kontakt, ali kako su oboje bili „kratkog fitilja“ svaki duži razgovor završio bi svađom. Petar je u Čakovcu završio osnovnu i srednju školu. Zadnja sam saznala da je postao otac sa 19 godina i da se oženio. Na vjenčanju je bilo više od 40 ljudi, a oca i mene nije pozvao. Ne krivimo ga.

Kada je moj unuk Luka navršio 10 godina, ponovno smo se povezali jer su mu trebale instrukcije iz engleskog jezika. Moja snaha Sonja i sin Petar ponekad bi ga vikendom ostavili kod mene u Zagrebu da vježbamo engleski. Kada je moj unuk ušao u pubertet i počeo se razvijati u mladića, postao je buntovan. Sjeo je na bus i došao k meni na vrata. Nazvala sam sina i snahu i javila im da je Luka pozvonio na moja vrata. Kako je Zoran bio taj vikend kod sestre u Gospiću, nisam imala automobil da ga vratim roditeljima. Luka je rekao mami u telefonskom razgovoru da želi prvu adventsku svijeću zapaliti sa bakom. Postigli smo kompromis da se Luka u ponedjeljak ujutro vrati autobusom u Čakovec.

Nakon kraće šetnje skromno okićenim gradom, Luka i ja smo se vratili u topli stan. Bio je tijekom šetnje potišten i nerazgovorljiv. Odlučila sam napraviti neki brzi kolač od čokolade da ga razveselim. Kada se kolač hladio, unuk mi je priznao da ga je cura ostavila. Nasmijala sam se i odmahnula rukom da je to prva od najmanje deset cura koje će tijekom života imati. Luka je tada ustao sa fotelje i počeo otkopčavati hlače. Prije nego što sam išta uspjela izgovoriti, Luka je povukao hlače i gaće.

„Ostavila me je jer imam malog!“ – rekao je uzrujano.

„Zlato bakino, dođi bliže da ga pogledam malo bolje“ – uzela sam sa stolića naočale i pozvala Luku k sebi.

Znam da je to pogrešno, ali sam mu počela masirati kurčić. Uzela sam ga u ruku i nježno ga obrađivala. Kada je bio u zraku, malo sam ga i ustima dodirnula.

„Vidiš Luka koliku mrcinu imaš! Nije uopće mali! Ne stane mi u ruku, a pogledaj kolike ja dlanove imam…“ – ohrabrivala sam unuka.

„Bakice moja, stvarno je velik! Što da radim sada s njim?“ – upitao me je.

„Izdrkat ćemo ga baki u ruku, može?“ – predložila sam.

Svršio je u roku minute. Pohvalila sam i njegovu gustu bijelu spermu i rekla da će naći drugu curu.