Blog - Roditeljski sastanak

Roditeljski sastanak

"Dobar dan, ja sam Milivoj, a ovo je moja supruga Margareta. Vi ste naš novi susjed i tata malog Zvonimira? " - prišao mi je visoki crni muškarac sa sjedom bradom i pružio mi ruku.

"Tako je. Zlatko.. " - rekao sam i kimnuo glavom prema njegovoj supruzi, a Milivoju sam pružio ruku.

"Vaša kuća je ispod naše, tj. južno od naše kuće" - nastavio je Milivoj razgovor.

"Da, južno" - odgovorio sam.

"Uvijek mi se sviđala ta kuća. Sljemenski kamen, zar ne? " - rekao je Milivoj pomalo glasno.

"Milivoj, dušo, vrlo dobro znaš o kojem je kamenu riječ" - rekla je pomalo nestrpljivo Margareta.

"Znam, znam. No, nisam bio sto posto siguran" - rekao je njen suprug Milivoj i odmahnuo rukom.

"Znate li gospodine Zlatko da naša spavaća soba gleda u Vašu radnu sobu? " - upitao me je Milivoj.

Smiješak mi se polako razvlačio u kut usnica. Počeo sam se zabavljati u kojem smjeru je krenuo razgovor, a uživao sam i u Margaretinoj nervozi.

"Milivoje, našeg susjeda ne zanima tlocrt naše kuće, a tlocrt svoje vile dobro zna i sam" - odbrusila je Margareta svom suprugu.

"O, stigao mi je bratić Miljenko. Upoznat ću vas kasnije. Jelena i Marija su njegove kćerke blizanke i mislim da idu s Vašim Zvonimirom na klavir" - rekao je Milivoj i ostavio svoju suprugu i mene same.

"Što radite ovdje? " - upitala me je Margareta i napućila pune usnice.

"Imam pravo biti ovdje kao i svi ostali roditelji. Znate li da će moj sin svirati na školskoj priredbi ove godine? Talentiran je za glazbenika. No, Vi već i sami znate koliko često sviram i ja klavir, zar ne? " - rekao sam pomalo zajedljivo.

"Ne znam o čemu pričate! " - uzviknula je moja nova susjeda.

"Lijepo Vas je vidjeti jutros gospođo Margareta. Sviđa mi se naša igra.. " - rekao sam šaptom i otišao potražiti svoju suprugu Annu.

Naime, vjerovali ili ne, moja susjeda Margareta špijunira me od prvoga dana. Doselio sam sa suprugom Annom i sinom Zvonimirom iz prvoga braka prije nekoliko mjeseci u jedan lijep kvart u blizini crkve sv. Mirka. Moja prva supruga Višnja umrla je od srčanog udara sedam mjeseci nakon rođenja našeg sina. Bio sam shrvan pune tri godine. O Zvonimiru su se uglavnom brinule moja mama, strina i dvije dadilje. Ja sam se posvetio glazbi, pisanju knjige i predavanjima. Predajem na dva ugledna fakulteta i usprkos velikoj tuzi nisam zanemario svoje obaveze prema studentima.

Kada je Zvonimir napunio pet godina započeo sam poprilično intenzivnu vezu s jednom mladom damom iz Beča. Nakon šest ili sedam orgazama putem telefona otkrila mi je da se zove Anna. Kada smo se napokon upoznali uživo ševili smo se cijeli dan u jeftinom hotelu u blizini jedne autoceste. Nakon samo tri mjeseca nagovorio sam ju da se uda za mene i preseli k meni u Zagreb. Anna kao profesorica engleskog jezika, dobro se uklopila u moju obitelj i u Zagrebu je uz malo sreće i dobro poznavanje stranih jezika dobila posao prevoditelja. Zvonimir ju je zavolio kao i naš korgi Vivaldi.

Nekoliko mjeseci prije nego što je Zvonimir trebao krenuti u prvi razred, odlučio sam kupiti obiteljsku kuću s lijepim pogledom na grad. Nije me smetalo što je jedna kuća iznad naše i što će imati pogled na moju radnu sobu i jednu manju prostoriju koja je služila kao teretana. Nisam tada mogao niti zamisliti da će me zgodna žena u četrdesetima špijunirati po cijele dane.

Mislila je da će ju njeni tamnizeleni zastori zaštititi od mog pogleda, ali se prevarila. Isprva mi nije bilo jasno zašto me špijunira ta ljepotica. Nije imala plavu kosu kao moja supruga Anna, već me je izgledom podsjećala na Višnju. Izgledala je kao Talijanka, Španjolka ili možda Grkinja. Bila je niska, naglašenih bokova, poprilično velikih grudi i tamne kovrčave kose. Nisam joj vidio oči na daljinu, ali sam bio siguran da su gotovo crne, a usne da su joj pune i crvene. Nisam se prevario kada sam ju vidio uživo. Maštao sam o njoj kada sam jednom prilikom ševio Annu u guzu. Jedan dan zavalio sam se u svom uredu u kožnu fotelju sasvim gol. Kurac mi je bio u erekciji. Moja susjeda me je pohotno promatrala i dirala se po desnoj sisi. Možda sasvim nesvjesno. Povukao sam kožicu i počeo ga drkati. Znao sam da ga želi.

Što se desilo nakon nekoliko roditeljskih sastanaka? Jesam li susjedu naučio lijepom ponašanju? Ispričat ću vam drugom prilikom.