Slikao sam sina za novac

Početkom devedesetih, za trajanja rata i u prvim godinama nakon njegovog završetka nije bilo nimalo jednostavno pronaći dobro plaćen posao. S dva kofera u ruci supruga Snježana, sin Anđelko i ja preselili smo iz malog slavonskog sela u Zagreb. Kako smo ljudi sa sela, prilagodba na grad i život u skučenom starom stanu baš nam je teško pala. Stan se sastojao od kuhinje u kojoj je bila peć na drva, kupaonice, uskog hodnika i male spavaće sobe. Supruga se u hladnim zimskim mjesecima razboljela, pa sam premjestio krevet u kuhinju kako bi joj bilo toplije. Početkom proljeća postao sam višak radne snage. S grčem u želucu došao sam kući. Supruga Snježana bila je dobro raspoložena. Prije nego što sam joj rekao lošu vijest, saopćila mi je da čekamo drugo dijete. Kada je primijetila da se ne veselim kao ona, rasplakala se i naljutila na mene. Obukla je čizme i stari vuneni kaput i izašla na ulicu. Umirao sam od brige jer se vratila nakon dva sata. Skočio sam sa stare fotelje kada sam čuo da se otključavaju vrata. Snježana mi je odmah s vrata rekla: „Prihvatila sam posao čišćenja jedne ordinacije. Sutra ćeš uzeti Anđelka i ići tražiti posao, jasno?“ Kimnuo sam glavom.

Iduće jutro Snježana se rano probudila i otišla očistiti ordinaciju prije nego što liječnik počne primati pacijente. Spekao sam jaja sa lukom Anđelku i sebi. Nakon ukusnog doručka, rekao sam mu da se toplo obuće jer ćemo morati kucati od vrata do vrata i tražiti posao. Anđelko je sve shvatio kao igru, pa se čak i veselio izlasku na mraz. 

Nije mi bilo lako pronaći posao budući da se zovem Milorad i rođen sam u Subotici. Mnogi su me gledali ispod oka. Pokušavao sam objasniti da sam do dolaska u Zagreb živio u okolici Osijeka, ali mi nitko nije htio pružiti priliku. Bila su to vremena sumnje, straha i podijeljenosti. Pri povratku kući s Anđelkom, ušao sam posve očajan u jednu brijačnicu. Htio sam pitati vlasnika ima li kakvog posla za mene ili zna li nekoga tko traži radnika. U salonu nije bilo nikoga osim vlasnika koji je listao novine. Svidio mu se Anđelko i ponudio mi besplatno šišanje za sina. Vlasnik je bio vrlo razgovorljiv i ljubazan. Ne znam ni sam kako i zašto, ali sam mu otvorio dušu. Pokazao je razumijevanje za moju i supruginu financijsku situaciju. Priznao sam mu da jedva preživljavamo i da nećemo imati niti za drva idući tjedan. Vlasnik je tada izvadio fotoaparat na pult i rekao mi sljedeće: „Slušaj sinko, imam nekoliko mušterija koje su spremne dobro platiti za nekoliko golih fotografija tvog sina. Rekao si da mali ima 12 godina? Slikaj mi malog kako piša, spava i dok se kupa. Donesi mi do petka fotoaparat i slike i dobit ćeš dovoljno novaca da nećeš morati razmišljati o drvima, hrani i režijama. Moći ćeš i supruzi nešto kupiti. Što kažeš? Neće nitko saznati!“ Sklopio sam pakt s vragom.

Idući dan kada je Snježana opet otišla na posao, ja sam se primio drugog „posla“. Slikao sam Anđelka kako spava. Prvo u pidžami, a zatim u gaćama. Kada sam mu skinuo gaće, probudio se, ali sam ga zamolio da se pravi da spava. Zagrijao sam koliko sam mogao kupaonicu i napunio kadu s vodom. Napravio sam nekoliko fotografija Anđelka kako ulazi u kadu i kupa se. Kada je išao pišati, slikao sam kako pušta jak mlaz.

„Napni pišu sine, gle ovako, pokazao sam mu što da radi sa svojim malim pimpekom“ – pokušavao sam nagovoriti Anđelka da mi pozira.

„Ovako tata? Hoćeš da i jaja primim?“ – pitao me je sin.

„Bravo Anđelko! Ljubi te tata! Tako… Igraj se s njim!“ – oduševljeno sam govorio.

„Sine, sada se okreni i nagni preko kade. Tata će ti samo razmaknuti guzove. Budi miran sine, sve će biti dobro“ – potrudio sam se da što bolje slikam njegovu rupicu.

„Anđelko, sine, može li ovo sve ostati naša mala tajna? Kupit će ti tata idući tjedan što god želiš. Što kažeš da te odvedem na kolače ili ti kupim čokoladu?“ – nagovarao sam sina da ništa ne spominje mami.

„Može tata. Neću nikome ništa reći!“ – obećao mi je Anđelko.