Blog - Uredske igre

Uredske igre

Kada je budilica pokazala 06: 57 počeo sam paničariti da ću zakasniti na posao. Moja mama Branka već je bila budna i servirala mi je na stolu toplo pecivo i veliku šalicu bijele kave. Otuširao sam se za manje od 20 sekundi, na brzinu oprao zube, obukao plavu košulju i traperice, dvije posve različite čarape i nove tenisice. Kada sam pogledao na sat već je bilo 07: 16, a ja najkasnije u 08: 00 moram biti u uredu. Popio sam tri gutljaja kave, poljubio mamu u obraz i uzeo pecivo da ga pojedem putem.

Iako imam 36 godina i dalje živim s mamom. Tata je prije više od dvadeset godina izgubio bitku s karcinomom, pa smo mama i ja ostali sami u nedovršenoj kući. Mama je pljunula u ruke, zasukala rukave i radila kao liječnica i blagdanima i praznicima samo da uspijemo otplatiti kredite i dovršiti kuću. Mislim da moja mama zna ili naslućuje da više volim muško društvo, pa me niti ne pita kada ću pred oltar. Umorna od života, rada i pacijenata, želi samo miran život pod stare dane.

Kada sam se ugurao u autobus, napokon sam odahnuo. Stići ću na vrijeme do firme. Radim već osam mjeseci na recepciji jedne velike firme. Atmosfera je neugodna, međuljudski odnosi su poremećeni, a šefica Valerija je utjelovljenje vraga. Ne bih ju trpio niti jedne sekunde da nisam podigao kredit prije nekoliko tjedana za kupnju automobila i obnovu fasade na kući. Kredit od gotovo 20 tisuća eura krao bi mi miran san da ostanem bez posla jer bi to značilo da moja mama opet mora prolaziti kroz financijsku probleme. Kada sam izašao iz autobusa, odlučio sam pojesti pecivo. Kada sam ga zagrizao, osjetio sam ukusan domaći pekmez od šljiva. Taman kada sam utrpao i posljednji zalogaj u usta, na košulju mi je pao mali komadić pekmeza. Počeo sam paničariti i uklanjati mrlju maramicom. Kada sam došao u firmu odjurio sam do WC-a da pokušam oprati sa sapunom i vodom mrlju, ali sam samo pogoršao situaciju. Znao sam da ću nadrapati ako me Valerija vidi. Netko mi je rekao od kolega da će Valerija tek doći poslijepodne u firmu. Moje radno vrijeme je do 16: 00 i nadao sam se da ću je izbjeći. Nažalost, u 15: 30 začuo sam zvuk potpetica i znao sam da je to Valerija. Prošla je pokraj mene sređena od glave do peta razgovarajući s nekime na mobitel. Taman kada sam mislio da sam "izbjegao metak" nekoliko minuta prije isteka mog radnog vremena nazvala me je šefica i rekla: "Dostavljač će ostaviti na recepciji papire. Donesi mi ih u ured. " Prije nego što sam išta rekao, poklopila je slušalicu. Preuzeo sam papire i brzo liftom došao na treći kat. Bojažljivo sam pokucao na njena vrata i ušao. Ljubazno sam ju pozdravio i ostavio papire na stolu.

"Misliš da si se provukao, ha? " - rekla je Valerija.

"Ne. Ne znam. " - odgovorio sam tihim glasom.

"Želiš da mi se ljudi smiju? Da zapošljavam prljavce? Na recepciji dočekuješ klijente prljav! Hoćeš otkaz? " - počela je vikati na mene.

"Molim Vas, samo to ne. Imam kredit i živim sa starom majkom, treba nam svaka kuna. " - počeo sam ju moliti da mi pruži drugu šansu.

"Ne zanima me! Studirala sam ekonomiju, a ne socijalni rad da se bavim socijalnim slučajevima! " - rekla je hladnim glasom.

"Učinit ću bilo što. " - nastavio sam ju moliti.

Tada je izvadila šibu i rekla da će ju opustiti i udobrovoljiti ako joj dopustim da me udari par puta po prsima, leđima i goloj stražnjici. Kimnuo sam glavom. Znao sam da nemam drugog izbora. Prvo me je udarila lagano po prsima. Točno preko mrlje. Zaboljelo je samo na trenutak. Dva udarca po leđima bila su malo jača, ali izdržljiva. Kada je na red došla moja stražnjica, udarci su postali gotovo sadistički. Suze su mi išle na oči. Debeli bič duboko je probijao moje debelo meso, ali je strah od otkaza i Valerije bio jači. Moram priznati da sam se malo i pomokrio od straha i bolova. Kada je završila samo me je izbacila van. Iduće jutro me nije pozdravila, ali me zato do kraja mjeseca nije gnjavila. Okomila se na kolegicu Hanu i novog kolegu Karla.