Blog - Istinita priča bivše narkomanke Irene

Istinita priča bivše narkomanke Irene

Čista sam već 892 dana. Nikada više u pakao droge. Nikada. U razgovoru s najnovijim psihijatrom došla sam do zaključka da se ne treba sramiti svoje prošlosti već ju prihvatiti. Zato sam odlučila kao prvi korak ka tome ispričati ovdje par svojih priča. Tko me misli osuđivati neka odjebe. Odmotat ću dio svoje prošlosti istinitom pričom o redaljki.

Bio je početak lipnja i već se osjećala vrućina u zraku. Imala sam na sebi haljinu ispod koljena jer sam se kao klinka već počela rezati po bedrima. Iako imam dobre noge, nerado ih otkrivam kako me netko ne bi zapitkivao o mojim ožiljcima. Bila sam živčana, bolje rečeno nadrkana na cijeli svijet jer nisam nikako mogla naći posao, a roditelji su mi zaprijetili da me više neće financirati. Imala sam tek napunjenih osamnaest godina i zapravo sam voljela razne zabranjene supstance. Najviše od svega bolesno skupi kokain.

Prebirala sam po novčaniku i vidjela da imam svega četrdeset i šest kuna. Nedovoljno da me taksi odbaci iz Zagreba do mog sela. Ispred nosa pobjegao mi je zadnji autobus. U psovanju sam prevrnula jednu kantu za smeće. Neka umirovljenica je gledala, pa sam joj pokazala srednji prst. Tada se ispred mene zaustavio poznati stari crveni automobil. Narodnjaci su svirali, a u njemu su bila tri dečka iz susjednog sela.

"Kaj je mala? Pobjegao bus! Uskoro će ponoć. Spavat ćeš na klupi? " - dobacio mi je Franjo.

"Odjebi Franjo. Nisam klošar! " - odbrusila sam.

"Možda nađemo mjesto za tebe" - ubacio se Nikola.

"Odjebi i ti! " - vikala sam.

"Mala je živčana. Dođi, povest ćemo te! " - doviknuo je samozatajni Branimir.

Pljunula sam žvakaću u krilo nekog perverznjaka koji je gledao u moje noge i ušla u auto. Znam da i oni svašta uzimaju. Posvađala sam se sa starcima, nemam love, nemam posao, jedva sam završila srednju školu, a sve bih dala da mogu povući jednu crtu. Samo jednu.

Nakon dvadeset minuta vožnje krenula je redaljka. Odvezli su me na jedan šumski puteljak i izvukli van iz auta. Prvo me je izjebao Nikola. Ne znam koliko ima godina. Možda dvadeset i šest. Govorio mi je da sam kurva koja će primiti tri kurca. Prebacio me je preko haube i jebao. Iako me je boljelo jer je bio grub, nekako me je ponio taj adrenalin, pa sam se navlažila kao nikada u životu. Kada je svršavao, špricao je s njim po mojim nogama i haljini.

Franjo je nestrpljivo čekao svoj red. Bio je nježniji za razliku od Nikole, postepeno je ubrzavao tempo i držao me za sise. Pasala mi je njegova tvrda i poprilično debela kara, pa sam glasno svršila. Mislila sam da ću mu kurac prepoloviti kada mi se pička stisnula. Svršio je obilno u mene i doslovce me bacio u Branimirovo naručje. Branimir nije bio sretan što mi se iz pičke cijedi sperma, pa me je odlučio izjebati u guzicu. Nisam htjela, pa me je ošamario. Držali su me čvrsto dok me je Branimir karao u dupe. Gurao ga je do jaja, a ja sam vrištala. Uopće mi se nije svidjelo. Nakon jebačine smo otišli do Nikole i cugali do jutra. Besplatno su mi dali neke tablete od kojih sam imala čak i halucinacije.