Blog - Izgubila je nevinost

Izgubila je nevinost

Berlin, 2011., prvi dio:

Ispričat ću vam jednu istinitu priču u dva nastavka. Zovem se Mateo i nakon završenog doktorata otišao sam još 2006. u Njemačku. Tamo se moja diploma cijenila kao i znanje stranih jezika. Kako je moja firma imala sklopljen ugovor s nekim fakultetima diljem Europe, svake godine, najčešće u proljeće ili ljeto, znali su nam dolaziti studenti na minimalno dva tjedna do čak godinu dana željni znanja, usavršavanja ili jednostavno novog iskustva.

Moj šef me obavijestio da će nam na pola godine doći jedna studentica kojoj ću biti mentor. Nije me to oduševilo, ali sam pristao. Uspješno sam izbjegavao tu obvezu zadnjih par godina i znao sam da neću moći vječno. Kada sam ju vidio ostao sam bez teksta. Bila je prekrasna. Visoka, vitka, ravna plava kosa, velike zeleno-plave oči i lijepe duge noge. Usprkos tome što je bila visoka, nosila je i visoke pete. Znala je reći da na taj način tjera od sebe niske frajere. Meni to nije smetalo jer je i u štiklama bila nešto niža od mene. Primijetio sam da je po prirodi sramežljiva, ali je usprkos tome bila komunikativna i imala je dobar smisao za humor.

Od prvog dana pokušao sam potisnuti kemiju. Međutim, svaki naš slučajni dodir bi i nju i mene izbacio iz takta. Nakon dva mjeseca slatkog mučenja i povremenog dopisivanja koje bi uvijek završilo flertom ili dvosmislenim komentarima s obje strane, firma je odlučila da će i ona ići sa mnom na jedan veliki kongres. Budući da se kongres održavao u drugom gradu, odlučio sam zabunom rezervirati nam hotel s bračnim krevetom umjesto dvije odvojene sobe ili dva odvojena kreveta. Moje glumatanje je dobro prošlo jer nam se hotel čak i ispričao. Mislili su da je njihova greška.

Nakon kongresa, otišli smo na večeru. Pokušao sam shvatiti te signale koje mi šalje. Započinjala bi flert, saginjala bi se ispred mene, pokušavala je i doznati nešto više o meni, ali kada bih napravio konkretan korak, stala bi na kočnicu.

Kada smo ušli u hotelsku sobu i kada je ugledala veliki bračni krevet, postala je nervozna. Sjeo sam mrtav-hladan na rub kreveta i počeo se skidati. Vidio sam da misli da ću samo skinuti cipele, ali sam počeo skidati sve sa sebe.

„OK, što to radiš? Zašto se skidaš? “ – upitala je.

„Pa moram se svući. Ne planiram spavati u odjeći“ – odgovorio sam kratko sa smiješkom na licu.

Ustao sam i počeo polako otkopčavati košulju. Nije mi se žurilo. Gledao sam u nju, a ne u gumbe. Nakon par trenutaka počela se vrpoljiti na mjestu, zarumenila se i okrenula. Hodala je bosim nogama po debelom tepihu i vjerojatno razmišljala da pobjegne iz sobe.

„Reci mi kada se skineš i pokriješ“ – odbrusila je.

Naslonio sam se uz uzglavlje kreveta i pokrio sve osim prsa i samo rekao: „Na tebi je red da se kreneš svlačiti. Ne misliš valjda spavati u tom bež odijelu? “

„To mi se čini kao dobra ideja…“ – promrmljala je tiho.

„Kunem ti se da me ne zanimaju uštogljene djevojčice od dvadeset godina. Posve si sigurna“ – rekao sam da ju smirim.

„Imam dvadeset i pet! “ – ispalila je.

„Oprosti, onda si mlađa od mene samo trinaest godina“ – komentirao sam nezainteresirano.

Zapravo, djevojčice, idem pod tuš. Nadam se da si mi ostavila barem jedan suhi ručnik. Kada se vratim iz kupaonice, pretpostavljam da ćeš biti pokrivena do grla.