Blog - Novi početak

Novi početak

Napokon sam završila s raspakivanjem. Naslonivši fotografiju na prozorsku izbočinu pored mog kreveta, bacam pogled na svoj novi stan. Biljka koju mi ​​je Neda kupila kao poklon za useljenje nalazi se pored prazne boce šampanjca, ostataka naše sinoćnje proslave. Krevet, dvije hrpe knjiga i iskrivljena šipka za odjeću čine da je ova polovina stana već pretrpana. Polovni kauč djeluje kao neka granica između "spavaće sobe" i "kuhinje", koja se sastoji od stolića za kafu, tri ljubičasta podna jastuka (posuđene iz kafića u kojem radim) i čajne kuhinje iz 1990-ih koju jedva čekam prefarbati.

Ovo je moj novi prostor koji sadrži sve što imam na ovom svijetu. Neznancu to može izgledati jadno ali meni je savršeno.

Nakon veze od tri godine, a prije dva mjeseca napokon sam prekinula s dečkom i to sam trebala uraditi puno prije. Surfam kaučem otkad sam se preselila ovdje i nevjerojatan je osjećaj napokon imati svoj vlastiti prostor. Toliko sam žudila za ovom prilikom da mi ne smeta što više novca izdvajam za kiriju. Sad kad sam napokon zaključila ozbiljan posao vrijeme je da imam i svoje mjesto.

Zadnja godina s bivšim bila je nepodnošljiva. Uvijek je bio ljubomoran ali što smo se više razdvajali, njegova je posesivnost postajala sve gušivija. Da izađem bez njega, morala bih „zaboraviti“ svoj telefon kako bih izbjegla desetine poruka i morala bih ga uvjeravati da nisam plesala ni s jednim momkom i da je bila je usrana noć bez njega. Postalo je toliko loše da sam prestala viđati svoje najbliže prijatelje - čak i susret s Nedom rezultirala bi svađom.

Ali najveća žrtva koju sam podnijela je gubitak kontakta s Dejanom. Upoznala sam ga na mojoj prvoj radnoj smjeni kao konobarica u tatinom restoranu. Nasmijao me tog mog prvog radnog dana i od tog trenutka bili smo nerazdvojni, uvijek smo se na pauzama krišom degustirali polugotovo vino iz boca „samo da budemo sigurni da je to u redu za kupce“. Nisam tada znala da će mi taj vikend posao nadahnuti moju buduću karijeru. Ali čak i tada sam pretpostavljala da će moj partner u zločinu biti doživotni prijatelj.

Dejan je jedan od onih mirnih predivnih momaka s kojima svaka djevojka želi izaći. Među nama nema ničega, mi smo samo prijatelji ali pokušajte to reći mom bivšem. Toliko smo se prepirali oko Dejana da sam ga prestala viđati i dopustila sam sebi eto da se potpuno raziđemo.

Dobro, ipak jednom sam se pitala hoće li se nešto dogoditi između nas. Zajedno smo bili na odmoru kod njegove tetke u Rogoznici kod Šibenika. Bilo nam je toliko zabavno provoditi duge, lijene dane na plaži, pijuckajući hladna pića. To je bio jedini slučaj u osam godina prijateljstva da ni jedno od nas dvoje nije bio u vezi. U stvari, bila sam tu samo da bih se zauzela za djevojku s kojom je prekinuo par sedmica ranije.

Noć prije nego što smo krenuli kući sjedili smo na molu gdje je jedan od restorana postavio nekoliko stolova uz rub vode. Mislila sam da tako nešto nikada neću učiniti ali bila sam više nego malo pripita, pa sam na tom molu svukla haljinu bez naramenica i skočila u vodu. Voda je bila hladna i istrčala sam na obalu cvileći.

Dejan se savijao od smijeha. Priskočio je da me izvuče iz vode, uhvatio me je u svoje preplanule ruke i val struje prošao je između nas. Nisam nosila grudnjak i dok sam se penjala do njega, shvatila sam da su moje malene gaćice sada prozirne natopljene vodom. Naravno da sam se osjećala samosvjesno ali dok su njegovi pogledi treperili niz moje tijelo, zadržavajući se na mojim očvrslim bradavicama, gotovo sam zaboravila na svoju nelagodu. Željela sam da me pogleda, osjećala sam se kao da me prvi put stvarno vidi. Val energije projurio je kroz mene, prolazeći mi među bedrima. Da nisam baš tada vidjela konobara kako prilazi, pa ne znam baš sa sigurnošću ali bila sam sigurna da bi me poljubio.

Navukla sam haljinu brzo na sebe prije i sjeli smo nazad da popijemo piće ali atmosfera se potpuno promijenila. Svake druge večeri zavijali smo se od smijeha i lijepo se družili. Odjednom smo bili tihi, zrak između nas težak i pomalo očekivan. Sjećam se kako sam bila ubuđena ali i frustrirana što se to događalo tek sada, večer prije nego što smo trebali krenuti kući.

Na povratku u stan njegove tetke, zagrlio me je rukom, gestom koji je ponovio stotinu puta ali ovaj put je bio drugačiji, oprezniji, a prsti su mi nježno kružili oko mog ramena. Srce mi je udaralo, osjetila su mi se pojačala. Miris slane vode u mojoj kosi miješao se s nježnim mirisom njegove kože. Vlažni noćni zrak osjećao se kao da me zatvara zvukom muzike i ljudi koji su čavrljali u baštama restorana pored kojih smo prolazili. Moje misli su već bile u stanu njegove tetke, ja sam sjedila na ivici njezinog trpezarijskog stola, a on je stajao ljubeći me u vrat, svlačeći moju haljinu do pojasa i približavajući se meni. Dejan, moj najbolji prijatelj Dejan liže mi slanu vodu s kože i gricka me nježno po grudima.

Njegova tetka nas je čekala u sobi punoj prijatelja i komšija. Pred ovom gomilom ljudi vratili smo se ravno u svoje poznate stare uloge, Lukeria i Dejan, potpuno platonski prijatelji.

Te noći nisam mogla spavati; bilo je ono sa nervozom i dozom ljutnje, znajući da je on ležao tamo u susjednoj sobi i primamljivo blizu. Zamišljala sam ga golog u krevetu kako se bori s pokrivačem na ljetnojoj vrućini, neispavanog poput mene. Nisam mogla izdržati, želja koju je probudio u meni morala je biti oslobođena. Gurnula sam prste između nogu i zamišljala njegove snažne ruke kako mi se protežu po bedrima, njegove vruće, tvrde usne i mekan mokar jezik u meni. Zagrizla sam usnu i stisnula čaršaf. Pomislivši na njegovog pijetla, tvrdog i debelog, a koji je pulsirao u meni i tako sa tim mislima sam doživjela drhtavi orgazam, prije nego što sam zaspala.

Poljubim se sa Asmirom i Ivanom i zaključam vrata kafića iza njih dok oni odlaze u mračnu noć. Bio je to dug i naporan dan za sve i oni su zaradili svaku pohvalu pokazujući svakom gostu entuzijazam kojim se ponosimo u kafiću Karmin. Kad mi je vlasnik rekao da želi zatvoriti kako bi započeo nešto drugo i ponudio mi veću platu u tom njegovom novom poslu, potaknula sam ga idejom oko renoviranja i ubijedila ga da će posao ići ukoliko postanemo partneri. Realno bila je to neka mala količina moje ušteđevine za ulaganje ali više se nisam osjećala da kao da svoju energiju bacam u tuđi projekt. Radim ovo za sebe i dalo mi je veliko samopouzdanje da preokrenem svoj život.

Kada sam ispratila svoje konobare i prije nego sam ušla u svoju malu kancelariju koja se nalazila iza zida šanka, sa ponosom pogledam promjene koje sam napravila. Zid koji sam posvetila lokalnim umjetnicima da izlažu svoja djela neprestano se mijenjao. Portret ponosnog, brkatog muškarca prijateljskih očiju podsjeća me na Dejanovog oca. Ulazim u kancelariju, logujem se na Facebook na kancelarijskom računaru, pozdravljajući ovaj trenutak vremena koji će mi pomoći da se malo isključim nakon napornog dana. Kliknem na Dejanov profil i prelistam njegove slike. To mi je postala navika u posljednje vrijeme, prije nego što se trznem sjetim se da sam utrošila i pola sata gledajući slike Dejana na plaži na Tajlandu okružen djevojkama. Dejanov poznati magnetski osmjeh, Dejan na pijaci kupuje hranu. Tada se u uglu mog ekrana pojavi "Zdravo stranče" - poruka uživo od njega.

Pocrvenim u momentu.. zna li da sam ga uhodila?

Ja: Zdravo, kako si Tajland / Laos / ma gdje bio?

On: Vratio sam se.. kod kuće sam.

Ja: O moj bože! Kuci si? Tako sam uzbuđena što ću ponovo razgovarati sa svojim starim prijateljem.

On: Svakako. Želiš li da se uskoro vidimo?

Ja: Da, voljela bih. Bilo je predugo da se nismo vidjeli. Čim se odmoriš i malo adaptiraš javi se, moramo se vidjeti. Sada radim u prekrasnom malom kafiću Karmin i igurna sam da će ti se svidjeti.

On: Čuo sam. Nedostajala si mi Lukeria, prošlo je više od godinu dana.

Ja: Znam, i ti meni nedostaješ. Žao mi je što nisam došla onaj dan da te ispratim.. znaš tada su mi neke stvari bile u haosu. Kada možeš posjetiti? Da li ti je OK Srijeda?

On: Možda ću trebati pomoći u restoranu ali obavjestit ću te.

Ja: Nevjerovatno, jedva čekam!

On: Ja također.

Hodam poskakujući do autobusne stanice kao da imam oprugu u koraku. Dejan mi je toliko nedostajao, onaj njegov način na koji me nasmijavao, njegova iznenađujuća sramežljivost ako ga uspijem nekada natjerati da pocrveni, ponoćne gozbe koje bismo često priredili nakon noćnog provoda. Krivila sam samu sebe što sam žrtvovala naše prijateljstvo, a sve za ego svog bivšeg. Napokon vidim koliko je to bilo pogrešno. Ništa što sam učinila ili nisam učinila ne bi natjeralo njega da vjeruje u mene. A Dejan je jedini momak s kojim sam ikad imala stvarno, nekomplicirano prijateljstvo. Pa, uglavnom nekomplicirano.

Uzela sam slobodan dan i provodim jutro lutajući uokolo na pijaci. U svojim mislima planiram koji ću obrok odabrati za Dejana kad dođe u kafić, odlučujući da će ražnjići na štapićima, sudžuka sa sirom, marelicom i salatom od zelenog graha biti savršena kombinacija. Trudim se da Karmin vidim njegovim očima. Kako li će me vidjeti sada, da napokon ostvarujem svoju ambiciju da vodim svoj kafić?

Nakon pronalaska ogledala iz 1930-ih, kašmira i kutiju seta vinskih čaša za stan, sa svojom novom kupovinom se vraćam u autobus. Kad sam došla do vrata zgrade u kojoj živim, na vratima stoji visoki, preplanuli muškarac koji drži masivnu gomilu suncokreta. Dejan mi se širokog osmijeha cereka.

"Prisutno je zagrijavanje kuće", reče mi dok nehajno spuštam kese od kupovine pred noge i obavijam ga rukama oko vrata.

"O moj bože, hvala ti. Kako si znao gdje živim? Izgledaš tako dobro? Ovo je tako lijepo", plačem, ushićena i uznemirena i krajnje iznenađena.

"Otišao sam u tvoj kafić, a pošto te tamo nije bilo, nazvao sam Nedu i ona mi je dala tvoju adresu. "

Poslije ovog emocionalnog trenutka penjemo se stepenicama do mog stana. Žongliram cvijećem i svim kesama. Dejan izgleda nespretno, kao da ne zna šta da radi s rukama.

Pokazujem mu svoj stan i osjećam se tek tada svjesna situacije i da je sve stvarno.

"Tek sam se uselila i imam ovdje još puno posla oko sređivanja", kažem, ispričavajući se.

"Super je, Lukeria", kaže. Uopće ne gleda sobu, već bulji u mene, baš ono stvarno bulji.

"Ti si predivna. "

Ja kažem. "Ne, ti dobro izgledaš. Kako si? " Sve što mogu smisliti i reći mu je istina. Preplanuo je, zategnut i veći je nego što ga se sjećam, čini se da ispunjava cijeli stan, koji se nadvio iznad mene.

Ne govori ništa, već mi obuzima bradu rukom, milujući me palcem po obrazu. Zaledila sam se. Ne znam kako da reagujem, ne želim da se zbunim na ovaj njegov gest i eventualno pokvarim trenutak. Želim se pritisnuti uz njegovo tvrdo, toplo tijelo. Ovoga se ja ne sjećam. Dezorijentira to što on može izgledati odjednom tako poznat i tako potpuno nov i uzbudljiv.

"Nedostajala si mi", kaže.

Osjećam koliko to znači i jurim prema njemu da ga zagrlim ali dok namjeravam pritisnuti lice u njegova prsa, nježno ga podiže prema gore i poljubi me u usta.

U tom trenutku sam bila uništena. Moja želja ispliva na površinu, a moje ruke prilaze njegovom licu, ljubeći ga brzo i snažno. Upoznaje svaki moj poljubac, privlačeći me bliže, ruku zavlačeći ispod moje majice, oživljavajući svaki centimetar moje kože svojim dodirom. Povlačimo jedno drugo sebi gladno, dok me on gura dole na pod, svlačeći se i ljubeći se istovremeno. Kad dođe tačno do hlača, pokazavši mi noge, zaustavi se klečeći iznad mene.

"Čekao sam toliko dugo na ovaj trenutak, nemojmo žuriti", kaže, podižući moje stopalo do njegovih usta i ljubeći mi svaki nožni prst. Pomjera se uz unutrašnjost mojih nogu, liže i ljubi i milujući mi obraz svojim obrazom. On je sve o čemu sam maštala i više. Dok me ljubi u stomak, gurne prste u mene i morao je osjetiti koliko sam uzbuđena, jer stenjem.

"Prekrasna si, Lukeria", šapće mi na uho, "tako si lijepa. "

I osjećam to. Ljepše nego što sam se ikad osjećala u životu. Kukovi su mi podignuti od poda, napeti i očekivano spremni da uđe što dublje u mene. Odgovara mi na svako stenjanje ali me onda zadirkuje povlačeći prste i ulazeći ponovo u moju macu koji me dovode do orgazma i već sam bila spremna da eksplodiram od zadovoljstva.

Pružim ruku u njegove traperice i povučem ga ali on neprestano šapće: "Još ne Lukeria, još ne. " Valovi užitka prodiru kroz mene, prsti su mu još uvijek u mojoj maci, drugom rukom me okreće na sve četiri, povlačeći me u krilo tako da kleknem leđima prema njemu. Očekujem da izvuče ruku ali on je ostavlja tamo, polako me milujući vrhovima prstiju dok mi druga ruka gnječi moju dojku, ljubeći me cijelo vrijeme u leđa. Još jedan orgazam protrne kroz mene.

Bacim pogled preko ramena i vidim da je iz džepa izvukao kondom. Moj um se zavrti, kako je znao ponijeti kondom? Je li planirao da se ovo dogodi?

Provukao je unutra pijetla između mojih nabora mace, kontrolirajući moje pokrete rukama hvatajući me za struk. Potpuno je neodoljivo ali u isto vrijeme ne želim da ikada prestane. Okrećem se oko njega i obavijam ga nogama oko njegovih leđa, hvatajući se za njegov zatiljak i gledajući ravno u njegove prekrasne plave oči. "O Bože", zastenja i ubrza, gurajući me natrag na moje laktove kako bi se mogao nagnuti naprijed i poljubiti me u grudi.

Kad sam vidjela da mu predstoji orgazam, osjećala sam se tako uzbuđeno, tako puna želje da opet doživim vrhunac, stežem ga bliže prema sebi dok drhtimo jedno i drugo.

Zavalismo se na tepih, a Dejan naslanja glavu na moj trbuh, polako me mazeći po nogama. Toliko toga imamo za reći ali oboje smo iscrpljeni da bismo govoriti, a ionako ne bih znala odakle početi.

Nakon petnaest minuta samo ležanja, naslonio je glavu na jedan lakat i zagledao se u mene, a oči su mu svjetlucale od osmijeha.

"Ne mogu vjerovati da se ovo događa", nasmijem se.

"Znam, to je ludo. Toliko sam razmišljao o tebi.. "

Ali dok smo tamo ležali u tišini, moj um je bježao sa mnom. Još nisam bila spremna zaroniti u drugu vezu. Ne znam kakav je Dejanov, pa čak ni gdje će živjeti. Upravo sam dobila svog najboljeg prijatelja i ne želim ga više izgubiti.

"Tom, šta će se dogoditi? Tako si mi nedostajao, ne želim pokvariti naše prijateljstvo, ali ne mogu te opet izgubiti. A ovo vrijeme, ovo mjesto, trebam malo za sebe. Ali ne možetš ovdje samo ući i raditi ovo, a očekivati ​​da se ništa neće promijeniti. "

"Lukeria, smiri se", kaže tiho, stavljajući prst na moje usne. "Razumijem. Ni ja ne znam što radim. Tek sam se vratio s putovanja. Znam samo da sam dugo želio da se ovo dogodi. "

"Od Rogoznice? " Pitam, okvirno.

"Možda i prije toga. Postoji čitav popis stvari koje želim učiniti s tobom prije nego što počnemo ovo ispitivati", kaže, prelazeći mi vrhovima prstiju po usnama.

Čvor anksioznosti koji mi se nagomilao u trbuhu odmah je otišao. Pružim ruku i pomazim mu mišićavu ruku.

"Šta je onda još na toj listi? " Pitam stidljivo.

Ustane i povuče me na noge. Prekrivajući moje međunožje rukama, naginje se za dugi, polagani poljubac. Osjećam kako mu se stvrdnjava i jednim brzim pokretom povukao me s poda. Instinktivno zakačim noge oko njega. Između poljubaca i ugriza na mom vratu počinju strujati njegove fantazije o nama.

"Želim te pod tušem, na onom stoliću, na svakoj površini tvog kafića, želim poljubiti svaki centimetar tvog tijela, želim te probativani, u svom autu, na onoj plaži u Rogoznici., Želim te gledati kako se dodiruješ i maziš svoju macu. "

Zastenjem kad me spusti na krevet.

Naslonivši se na jedan lakat, zavučem ruku između nogu, ni sekunde ne skidajući pogled s njega.

"Krenimo onda od toga".. kažem, osjećajući se sigurnije i seksualnije nego što sam se ikad prije osjećala u životu, .. "a šta ćemo kada sve prekrižimo s tvog popisa? "

"Ne brini zbog toga dušo.. to je vrlo dugačka lista“, kaže on.