Blog - Zoo

Zoo

Prije pet ili šest sedmica napokon su moji roditelji odveli moju djevojku Anđelu i mene u Zoološki vrt. Obožavam životinje, gledati dokumentarce o njima i divljini općenito. Mislim da sam u duši pravi Indiana Jones.

Anđela i ja idemo u isti razred i uskoro ćemo oboje napuniti osamnaest godina. Ona je rođena 2. travnja, a ja 6. travnja. Kada živite u jednom malom mjestu nedaleko od Našica i rijetko kada idete u Osijek ili Zagreb, svemu se veselite, pa smo se tako Anđela i ja jako obradovali kada je moj tata predložio da provedemo subotu u Zagrebu. Nagovarao sam tatu valjda najmanje godinu dana da mamu, Anđelu i mene počasti jednodnevnim izletom u Zagreb. Moja mama i Anđelina mama rade u jednom velikom dućanu i najbolje su prijateljice, pa joj nije trebalo puno vremena da uvjeri Anđeline roditelje da ju puste s nama u Zagreb. Svi znaju da je naša veza ozbiljna i da ćemo se uskoro zaručiti.

Kada smo došli u Zagreb prvo smo otišli na ručak kod tatinog bratića Gabrijela i njegove supruge Dunje. Pripremili su ukusan roštilj i prijala nam je fina hrana. Nitko ne gušta u hrani kao moja draga Anđela. Na njoj se vidi da je prava slavonka. Ima jake butine, guzu, rumeno lice, a bome joj i sise nisu loše. Kada je moja mama domaćici Dunji poklonila domaću rakiju, kobasice i čvarke, Dunja se rasplakala jer joj pak nedostaje Novska i teško joj pada život u Zagrebu. Uvijek govori kako bih se najrađe vratila živjeti na selo i da nema ništa ljepše od rada s životinjama. Tatin bratić prvi je u obitelji s diplomom, pa je tako kao geodet dobio jako dobar posao u Zagrebu i odlučili su preseliti s mirne periferije u najprometniji dio Zagreba - Ilicu. Sva sreća da se Anđela i ja slažemo da želimo ostati u našoj zlatnoj slavoniji i odgajati djecu daleko van gradske gužve.

Nakon obilog ručka, popili smo kavu i uputili se prema Zološkom vrtu. Mamu su na moje čuđenje najviše privukle sove i papige, Anđelu gmazovi, a tatu ništa nije previše zanimalo. Jeste li znali da ženke tarantule mogu živjeti i više od trideset godina u divljini? Niste? Sada znate. Taj predivan pauk je vrlo dugovječan. Iako sam odrastao s domaćim životinjima, ne bih imao ništa protiv i nekog egzotičnog kućnog ljubimca.

Kada smo došli do Lavova, napalio sam se kao životinja. Načuo sam razgovor jedne manje grupe ljudi koja je komentirala kako u vrijeme parenja lavovi, tj. lavice potpuno polude. Imaju jako puno snošaja. Mislite možda pet, šest ili deset puta na dan? Ne. Ševe se čak do četrdeset puta dnevno. Koliko dana za redom? Nisam siguran jesam li dobro čuo, ali čini se da je jedna starija gospođa rekla da se tako nekontrolirano jebu pet dana. Lavica je ta koja hoće još, a ako se lav umori, zločesta i nezasitna lavica ne da mu mira. Grize ga za jaja.

Napalila je ta priča malo i moju djevojku. Slagali smo mojim roditeljima da moramo hitno oboje u toalet, pa smo se izgubili čak na dvadeset minuta. Ne znam ni sam kako, ali Anđela me je uspjela prokrijumčariti u ženski wc. Zaključali smo se u kabinu u pojebali, ali prije seksa, grickala mi je jaja kao lavica. Nježno je prelazila jezikom preko mojih jaja, a potom ih je usisala u usta i lagano grickala. Kada sam ga ubacio u njenu vrelu pičku, mislio sam da ću odmah eksplodirati koliko sam ju želio, ali i ona mene. Bio je to kratak, ali žestok seks. Onakav kakav najviše i volimo.