Što je aseksualnost i po čemu se razlikuje od niskog libida?

Zamislite da svijet seksualnosti nije ravna crta nego šarena karta puna različitih puteva. Na jednoj strani imamo one koje seksualna privlačnost pokreće, na drugoj one kojima je seksualnost samo usputni dio svakodnevnog života, a na istoj karti su i ljudi kojima seksualna privlačnost uopće nije orijentir za bilo što u životu. Ta treća kategorija je ova o kojoj pričamo - aseksualnost. Iako se često brka s pojmom niskog libida, iako na površini mogu izgledati slično („netko jednostavno nema seks“), u svojoj suštini radi se o dva različita fenomena. Što je onda zapravo aseksualnost?  

Aseksualnost nije bolest niti stanje

Aseksualnost (skraćeno ace) je seksualna orijentacija u kojoj osobe ne doživljavaju seksualnu privlačnost prema drućim ljudima / bićima i ne osjećaju potrebu za seksualnim odnosima s drugima. Kao pojam u akademskom i društvenom diskursu dobila je veću pažnju tek od početka 2000-ih, posebno osnivanjem AVEN-a (Asexual Visibility and Education Network).

Studije sugeriraju da je oko 1% svjetske populacije aseksualno, iako broj može biti veći jer mnogi ljudi ne prepoznaju ili ne prijavljuju svoj identitet. Aseksualnost se ne može podijeliti niti po spolu, pravila nema, pa neka istraživanja pokazuju veću zastupljenost kod žena, a neka ne bilježe nikakve razlike.

Osnovne značajke aseksualnosti

Iako ne osjećaju seksualnu privlačnost niti želju, aseksualci mogu imati romantične osjećaje, zaljubljivati se ili uživati u intimnosti. Aseksualne osobe nisu operirane od emocija i ljubavi.  

A nisu ni svi aseksualci isti. Postoji „aspektru“ (ace spectrum) gdje neki ljudi nikada ne osjećaju seksualnu privlačnost, dok drugi osjećaju vrlo rijetko ili pod posebnim okolnostima.

Aseksualna osoba može biti heteroromantična, homoromantična, biromantična, panromantična ili aromantična. Dakle, može željeti romantičnu vezu bez seksa, ili uopće ne željeti romantične odnose. A nije neobično ni da neke aseksualne osobe koriste seks igračke za masturbaciju i tjelesni užitak, čak i ako ih drugi ne privlače.

Postoji čitav spektar različitih aseksualnosti pa aseksualne osobe možemo podijeliti na:

- romantične aseksualce (žele romantičnu vezu bez seksa);

- aromantične aseksualce (ne osjećaju ni romantičnu ni seksualnu privlačnost);

- grey-as ili demiseksualce (privlačnost se javlja rijetko ili samo u specifičnim uvjetima, npr. kada postoji jaka emocionalna povezanost). Grey-as ili demiseksualne osobe mogu povremeno poželjeti seks, pakoristiti seks igračke kao dodatni alat za intimnost u paru.

Ključ je u tome da aseksualnost nije „problem koji se treba ili mora riješiti“, to je stabilan dio identiteta osobe i seksualna orijentacija kao što su heteroseksualnost, homoseksualnost ili biseksualnost.

Veze i intimnost kod aseksualnih osoba

● Aseksualne osobe mogu ulaziti u romantične veze, brakove, pa čak i imati djecu, seks im nije nužno prepreka, već samo drugačije pozicioniran dio života;

● Intimnost ne mora biti seksualna: dodiri, zagrljaji, razgovori, zajedničko vrijeme, duhovna povezanost - sve to može biti temelj odnosa;

● Postoje i mješovite veze (aseksualna + seksualna osoba), koje mogu funkcionirati uz otvorenu komunikaciju, kompromis i dogovor oko granica. Ako je aseksualna osoba u vezi sa seksualnom osobom, seks igračke mogu biti most kompromis koji omogućuje partneru užitak bez pritiska na aseksualnu osobu da se „žrtvuje“ ili ide preko svojih granica. U tom slučaju, primjerice pomažu vibratori na daljinsko upravljanje kao alat prilagođen oba partnera.

Niski libido: Stanje, a ne orijentacija

Libido označava intenzitet seksualne želje. On prirodno oscilira tokom života i podložan je mnogim faktorima pa se pad libida može javiti kod: poremećaja i disbalansa hormona (npr. menopauza, andropauza, trudnoća), stresa i psihičkog stanja, korištenja pojedinih medikamenata (antidepresivi, kontracepcija), određenih zdravstvenih tegoba (npr. kronične bolesti), preintenzivnog životnog stil (umor, manjak sna, loša prehrana).

Osoba s niskim libidom može osjećati seksualnu privlačnost prema drugima, ali nema želju ili energiju za djelovanje. To je stanje koje se može mijenjati i korigirati - ponekad spontano, a ponekad uz medicinsku ili psihološku podršku.

Drugim riječima: aseksualnost je pitanje identiteta i orijentacije, dok je niski libido pitanje intenziteta želje.

U društvu koje seks često postavlja kao mjerilo intimnosti, oba pojma nose rizik stigmatizacije. No, miješanje aseksualnosti i niskog libida može dovesti do krivih pretpostavki i nepotrebnog pritiska:

Aseksualna osoba može biti pogrešno „liječena“ kao da joj nešto fali. A osoba s niskim libidom može osjećati krivnju jer misli da je „postala aseksualna“. Razumijevanje ovih nijansi pomaže graditi zdraviji odnos prema sebi i drugima - bilo da je riječ o intimnom partnerstvu, prijateljstvu ili samo o samoprihvaćanju.